Mislioci. Radnici. Stvaratelji ideja. Vođe. Sanjari. To su govornici koji sudjeluju na TED-u, ali i na TEDxKoprivnicaLibrary.
Oni razvijaju i s vama dijele ideju s kojom su strastveno povezani, ono nešto što ih pokreće u svakodnevnom životu.
Životopis:
Diplomirala sam psihologiju u Italiji 2016., a tri godine kasnije osnovala sam šumski vrtić Šumska djeca, jedan od prvih takvih u Hrvatskoj. Poznavanje psihologije dalo mi je dublji uvid u stvarne procese i dobrobiti ovakvog pristupa odrastanju te mogućnost da spojim svoja dva najveća područja interesa, a to su povezanost s prirodom i razvoj emocionalne inteligencije kod djece. Od tada pa do danas držala sam brojna predavanja i edukacije na temu šumske pedagogije, rizične igre i povezanosti s prirodom. Majka sam dvojice dječaka koji su me i inspirirali da pronalazim nove i bolje načine odrastanja, da razbijam predrasude i da krenem otkrivati zaboravljeno znanje naših predaka koji su živjeli u skladu s prirodom.
Sažetak ideje:
Ako želimo snažnu, kreativnu, zdravu i sposobnu djecu, mlade ljude koji se znaju brinuti za sebe, druge i svijet, koji misle svojom glavom, ali slušaju svoje srce, u šumi ćemo naći sve odgovore. Priroda je daleko više od svježeg zraka i zelenila, a u predavanju ću pričati o skrivenim moćima i inteligenciji prirode i kako su one temelj za zdravo odrastanje i sretno djetinjstvo.
Životopis:
Bok, ja sam Denis Košćak rođen u Koprivnici 8. 11. 1985. godine.Tijekom srednjoškolskih dana uključujem se u rad udruga s područja kulture, a od samog početka počinjem se baviti raznim stvarima vezanima uz glazbu. Dok drugi razmišljaju kako položiti Rimsko pravo, ja razmišljam koji koncert sljedeći organizirati.Začetnik sam nekoliko organizacija civilnoga društva i nekoliko uglavnom glazbenih festivala.Volim sladoled i pse. U međuvremenu sam zavolio i mačke.
Sažetak ideje:
Mnogi od nas susreću se u najranijoj mladosti s nekim unutarnjim idejama i željama kako bi njihov život trebao izgledati. Dapače, možemo ići i korak dalje i reći da je svatko od nas predodređen za nešto, pitanje je samo koliko jako to prepozna u sebi. Kroz ovu priču pokušat ću vas motivirati da i vi u sebi prepoznate ono za što ste predodređeni i da taj svoj unutarnji poziv slijedite.Primjere za to pronalazim u svom životu, a s odmakom sve izgleda kao neka slagalica, koje kao da nisam bio svjestan kada sam ju slagao.
Životopis:
Justus Reid je 23-godišnji američki influencer koji živi na Balkanu. Popularnost je stekao prije više od 3 godine objavljivanjem videozapisa na Instagramu i TikToku te je prikupio više od milijun pratitelja na različitim društvenim mrežama. Poznat je po tome što snima kratke videozapise o balkanskoj glazbi, hrani i kulturi.
Sažetak ideje:
Društveni mediji svakome daju priliku za njegovih 15 minuta slave. Uvijek kažem da je popularnost na društvenim mrežama poput igranja lutrije, ne možete pobijediti ako ne igrate. Ako redovito objavljujete, sigurno ćete osvojiti jackpot u obliku stotina tisuća ili milijuna pregleda. No kako povećati šanse za pobjedu? Ne isplati se objavljivati stotinu puta samo kako bi jedna objava postala hit. U svom govoru naučit ću vas kako povećati šanse za uspjeh pomoću napornog rada i znanstvene metode te vam pokazati kako 15 minuta slave pretvoriti u trajan online uspjeh i utjecaj.
Životopis:
Novinarka i urednica u Informativnom medijskom servisu HRT-a, rođena je u Zagrebu 1971. godine. Nakon završenog Centra za usmjereno obrazovanje u kulturi, upisala je Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, smjer novinarstvo. Tijekom studija radi na HRT3 u dječjem programu. U rujnu 1991. počinje izvještavati o ratu u Hrvatskoj. Kao ratni reporter izvještavala je sa svih ratišta u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, kao i s ratišta u BiH. Nakon rata završava fakultet i nastavlja raditi u redakciji Informativnog programa, gdje uz novinarske poslove, uređuje i vijesti, Dnevnik, Hrvatsku uživo i druge emisije, a danas radi u emisiji Nedjeljom u 2. Aktivna je članica Hrvatskog novinarskog društva te predsjednica Sindikata novinara Hrvatske i Europske federacije novinara.
Sažetak ideje:
Iz osobne perspektive ispričat ću zašto je novinarstvo važno, što, kako i zašto treba zaštiti neovisno, profesionalno, kvalitetno novinarstvo i što mene motivira za tu borbu.
Životopis:
Igor „Doc“ Berecki je zadnjih trideset godina liječnik na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC-a Osijek, zadnjih dvadeset i pet godina stalni suradnik i kolumnist informatičkog časopisa BUG, zadnjih par godina stariji od 60, a cijeloga života radoznalo opčaran znanošću i tehnologijom. Pedijatar-intenzivist, veteran rasprava na društvenim mrežama i tvrdoglavi propagator znanosti, prakticirajući zaljubljenik u blues i kuhanje, pivarski homebrewer i lutajući predavač na seminarima, konferencijama, simpozijima, fakultetima, dječjim rođendanima i umirovljeničkim vjenčanjima.
Sažetak ideje:
Nasuprot uvriježenom shvaćanju medicine kao vrlo (a ponekad i smrtno) ozbiljne teme, ona itekako može biti zabavna, pa čak i neozbiljna. Autor će u svojem TED govoru s publikom podijeliti neke od najinteresantnijih i najsjajnijih bisera iz velike kolekcije medicinskih, anatomskih i psihologijskih trivijalnosti koje je prikupio tijekom svojeg tridesetogodišnjeg kliničkog rada i istraživanja.
Životopis:
Bojan Šarkanj, pročelnik odjela za prehrambenu tehnologiju, mikotoksikolog i amaterski vrtlar/voćar. Rođen je 11. listopada 1984. godine, završio je Prehrambeno tehnološki fakultet u Osijeku gdje je i doktorirao 2014 godine. Dobitnik je državne nagrade za znanost 2019 godine te je znanstveni rad posvetio proučavanju mikroorganizama u i na hrani. Predaje od 2007. godine na Sveučilištima širom Europe, a rado se bavi popularizacijom znanosti, razbijanjem prehrambenih mitova i poučavanjem onih koji su znanja željni.
Sažetak ideje:
Predavanje će dati pregled manje poznatih činjenica o hrani i odakle se neki dodaci u hranu dodaju, a danas se smatraju funkcionalnima te tko su bile prve osobe koje su krenule i na kojima su se ti pokusi napravili, da bi se u današnje doba vratili u suvremenu medicinu i prehrambenu tehnologiju.
Životopis:
Hrvoje Jurić vrsni je fotograf, biciklist i putopisac. Rođen je 30. travnja 1986. godine. Godine 2006. upisuje Ekonomski fakultet kojega nakon dvije godine prekida kako bi se u potpunosti se posvetio pisanju, od čega i danas živi. Objavio je e-knjigu "Bic bajs putopis", putopisni roman "Marijanov put", roman Na rubu : put oko svijeta u 133 dana 6 sati i 10 minuta, a trenutno promovira novu knjigu “Put sjevera”. Objavio je niz putopisnih članaka i reportaža i surađivao sa svim najčitanijim portalima.
Sažetak ideje:
Njegova priča o nomadskom životu priča je o hrabrosti i upornosti te potiče na razmišljanje o slobodi i pomicanju vlastitih granica.
Životopis:
Zovem se Dinka Juričić i oldtajmerica sam iz sredine prošloga stoljeća. Nekoć sam živjela u Zagrebu i bila mama, profa, urednica u izdavačkoj kući i motivacijska govornica. Sad sam samo živahna i radoznala baka koja obožava učiti, okupljati i povezivati ljude, organizirati velika događanja i adrenalinske avanture. Živim u Šarengradu, na Dunavu. Vodim svoju ekipicu od 11 tisuća duša na fejsu, svoju vrlo svestranu i aktivnu udrugu te Kapitenovo camping: kamp za bicikliste, hikere i kanuiste (potražite ga na Google Maps).
Sažetak ideje:
Pet vrlo poučnih sličica o petero oldtajmera koji su se pobunili protiv starosti, dočepali se slobode, presložili napokon svoje prioritete te započeli uzbudljivi finiš: žive nevjerojatno zanimljive živote, sve im je potaman i sve im je uslast.
Životopis:
Andrew Lee Miller marketinški je stručnjak iz Silicijske doline koji je potaknuo razvoj nekoliko startup tvrtki pred kolapsom u vrijednosti od preko 200 000 000 $. Piše i objavljuje knjige, vrstan je govornik, uspješno promiče i zastupa rad na daljinu te je digitalni nomad koji je u posljednjih 20 godina posjetio, živio i radio u više od 70 zemalja. Više o Andrewu i tome kako pomaže startup tvrtkama možete saznati na www.andrewstartups.com.
Sažetak ideje:
Andrew Lee Miller rođen je u Sjedinjenim Američkim Državama u većinski poljoprivrednoj državi Ohio, u malom selu od 3000 stanovnika. Tijekom studija shvatio je da nikada nije upoznao ljude iz drugih zemalja te je odlučio to promijeniti. Naposljetku se prebacio na studij međunarodnog poslovanja i specijalizirao se za Latinsku Ameriku. Tragična smrt srušila je Andrewov maleni svijet netom prije završetka studija te je pao u duboku depresiju i htio počiniti samoubojstvo. U tome ga je spriječio strah da će osramotiti svoje roditelje. Otprilike u isto vrijeme, umjesto da pronađe posao poput svojih vršnjaka, Andrewov profesor španjolskog ponudio mu je besplatan boravak u Puerto Vallarti u Meksiku kako bi uz meksičku obitelj tečno naučio španjolski. Andrew nije imao što za izgubiti i bez oklijevanja je iskoristio svoju životnu ušteđevinu od 200 $ te kupio kartu u jednom smjeru za mjesto o kojem ništa nije znao i otišao je bez ikakvih planova ili dogovora. Godinu dana kasnije, Andrew je tečno govorio španjolski, živio potpuno novim životom kao Andres, imao karijeru u digitalnom marketingu i tako se rodila nova ideja. Od tada je živio u 10 zemalja, govori mnogo jezika, više od 15 godina radi na daljinu, piše knjige, drži govore diljem svijeta i ispunio je više od četiri putovnice. Cilj je radikalnog putovanja šokirati vaš organizam spontanim i potencijalno riskantnim putovanjima u nepoznato. U svijetu u kojem se putovanja sažimaju i prežvakavaju na blogovima i društvenim mrežama, radikalno putovanje nudi novi koncept koji izbjegava ustaljene običaje i planiranja. Uz pomoć sudbine, karme i ljudske dobrote pomaže vam da nadvladate svoj strah od neuspjeha i depresiju, da shvatite da je život vrijedan življenja i da možete postići sve što poželite.
Životopis:
Marija Ott Franolić nezavisna je književna kritičarka i teoretičarka, doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Teorijski se bavi povezanošću čitanja, mišljenja i empatije. Ne ide nigdje bez knjige, a podjednako uživa u umjetničkim slikovnicama, debelim romanima, teorijskim i filozofskim tekstovima. Bila je članica Povjerenstva za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja pri Ministarstvu kulture. Vodila je projekte poticanja čitanja i držala predavanja o važnosti čitanja po knjižnicama i vrtićima diljem Hrvatske. Na portalu Moderna vremena pokrenula je rubriku „Preporuke kvalitetnih slikovnica“. U knjižari Fraktura u Zagrebu vodi književnu radionicu „Kabinet čuda“ koja joj omogućuje da s drugima raspravlja o dobroj književnosti. Autorica je knjige „Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima“ (Disput, 2016.). S Andom Bukvić Pažin upravo piše knjigu o čitanju djeci. Kad nađe vremena, preporučuje dobre naslove za djecu i odrasle na svom književnom blogu „Tekstovnica“.
Sažetak ideje:
Suvremeno je društvo sklono odbacivati užitak kao nešto negativno, izjednačavati ga s lijenošću i razmaženošću. Međutim, kad govorimo o poticanju čitanja, takvo viđenje užitka je dosta ograničavajuće. Jer da bismo bili motivirani za čitanje, važno je da uživamo u tekstu – da čitamo jer želimo okretati stranice, sve do zadnje rečenice. Pojedinci koji uživaju u čitanju, željet će čitati sve više i više, sa svakim novim tekstom otvarat će im se novi svjetovi i produbljivati znanja. Ispričat ću vam zašto je osobito važno da mladi ljudi uživaju u čitanju, da im u ovo digitalno vrijeme prepuno nepovezanih informacija čitanje ne bude muka, dosada i prisila.
Životopis:
Doc. dr. sc. Bruce Yerkovich diplomirao je 1995. molekularnu biologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Na Wesleyan sveučilištu u SAD-u doktorirao je 2001. molekularnu biofiziku. Od 2001. do 2003. na sveučilištu Rockefeller specijalizira bioinformatiku. Sredinom 2003. pridružuje se timu znanstvenika u Merck & Co. gdje radi na dekodiranju ljudskog genoma. Na akademsku funkciju sveučilišta City University of Seattle prelazi 2006. godine. Krajem 2008. dolazi na Sveučilište u Zadru gdje 2009. pokreće Centar za samoodrživost. Na Sveučilištu u Zadru ostaje do 2018. kada se potpuno predaje svojim poduzetničkim pothvatima. Osnivač je nekoliko tvrtki s fokusom na visoki i iskustveni turizam. Njegov ranč na Velebitu, Linden Tree Retreat & Ranch, osvojio je brojne svjetske i domaće nagrade, a 2022. vodeće britanske dnevne novine, The Telegraph, svrstale su ga na popis 20 mjesta na svijetu koje treba posjetiti s obitelji.
Doc. Yerkovich bavi se istraživanjima iz područja energetske ekologije, bioantropologije, sociologije i filozofije. Autor je znanstvenih radova, recenzija i knjiga, a kao pozvani predavač gostuje na sveučilištima, institutima i centrima diljem svijeta. Savjetnik je na području održivog razvoja, a njegovim uslugama koriste se privatne i državne tvrtke i institucije.
Sažetak ideje:
Negdje u ranim pubertetskim godinama prvi puta shvatiš da je život poput dobrog filma kojeg gledaš na velikom platnu, nadajući se da bi i ti mogao jednog dana postati glavni protagonist. Za mnoge je to jedino shvaćanje. Film su davno odgledali, život odsanjali, ali glavni glumac ili glumica nikada nisu postali. Obično čovjeku velika providnost ili velika nevolja otvore oči i onda shvati da je svo vrijeme već na pozornici života. Tada zapravo i počinje živjeti, slikati svoj život koristeći cijelu paletu boja, zvukova i specijalnih efekata.
Započinje osobnu legendu.
Životopis:
Ana Jembrek operna je pjevačica koju je otkrivanje vlastitog glasa odvelo na začudna mjesta prepuna riječi i priča. Kad ne pjeva, ne piše ili ne vodi blog „Knjige su moj svijet“, najradije razgovara sa svojim kućnim ljubimcima. Njima je baš svaka priča dobra, dokle god nema pjevanja.
Sažetak ideje:
Ja sam Ana Jembrek i u dobi od 37 godina saznala sam da imam autizam. Želim ispričati svoju priču o tome kako sam cijeli život osjećala da sam drugačija, o izazovima skrivanja i maskiranja, o značaju pravih odgovora i o snazi knjiga, mom najdubljem intenzivnom interesu. One su od djetinjstva zrcalile ono što doista jesam i pokazivale mi put prema samootkrivenju.
Životopis:
Dijana Ferković (1976., Travnik, BiH) magistrica je ekonomskih znanosti koja je cijeli život okružena brojevima, financijama, izračunima i tablicama. U svojoj bogatoj poduzetničkog i poslovnoj karijeri radila sve i svašta. Upoznala je dobro i školski sustav, javnu upravu, neprofitni sektor, malo, srednje i veliko poduzetništvo. Proputovala je Europu i Sjevernu Ameriku i pomogla desecima privatnih poduzetnika do dođu do sredstava iz EU fondova. Napisala je tisuće stranica raznih projektnih prijedloga i projektnih izvješća. No tek kao majka troje tinejdžera osjetila je poriv da napiše i ostavi nešto korisno svojoj i drugoj djeci u naslijeđe. Napisala im je knjigu NOVAC materino uputstvo za upotrebu.
Sažetak ideje:
Kao prva generacija stvaranja financijskog mira u svojoj obitelji, financijski školovana ali bez stvarnog znanja o osobnim financijama, prvo je morala sama učiti na vlastitim greškama. A onda je shvatila da je tri para očiju njene djece pažljivo promatra. Ali kako doprijeti do njih na pravi način dok ih više brinu njihovi pubertetski hormoni? Kako razgovarati s njima kad ne slušaju? Kako ih naučiti najvrjednije lekcije koje će nositi sa sobom cijeli život? Kako im dati kvalitetne temelje na kojima će graditi svoje živote u financijskom miru? I dok im prenosi to znanje i vrijednosti usput se dobro družiti i povezati u skladnu obitelj.
Životopis:
Stručnjakinja za storytelling i vanjsku komunikaciju. Surađivala je u osmišljavanju i plasiranju komunikacijskih strategija i ključnih poruka u kampanjama brojnih domaćih i inozemnih brandova. Educirala se i kontinuirano se usavršava na prestižnim svjetskim veleučilištima (International School of Storytelling na Emerson College, Scottish International Storytelling Festival u Edinburghu, Storytelling Centre Amsterdam te individualni treninzi u organizaciji renomiranih storytelling stručnjaka i umjetnika iz Europe i svijeta). Suvlasnica je StoryLaba, prvog edukacijskog storytelling trening centra u Hrvatskoj. Suorganizatorica je STORYinga, 1. međunarodnog storytelling festivala u Hrvatskoj te supokretačica prve Storytelling akademije u Hrvatskoj čiji su programi verificirani od strane National Storytelling Networka. Iskustvo predavanja i rada s ljudima dovela ju je do statusa mentorice na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Dramske pedagogije. Kao gostujući predavač, izlagala je na brojnim stručnim skupovima kao što su The Global Leadership summit, RSVP festival i mnogi drugi. Licencirana je turistička vodičica i interpretatorica baštine (članica European Association of Heritage Interpretation). Redovito održava poslovne edukacije iz područja storytellinga i business storytellinga.
Sažetak ideje:
Knjige, priče, trgovački putnici, ljubav prema čitanju i svinjske polovice – tako su izgledali moji počeci, a kako stvari stoje, tako će i kraj. Ispričat ću svoju osobnu priču o onome što me pokreće, kako poslovno tako i privatno – i kako sam to dvoje spojila u jedno. Zašto sam odlučila postati storyteller i stvarno - kakve veze s time imaju svinjske polovice? Neću reklamirati svoju tvrtku, no pričat ću o onome što me dnevno pokreće – ljubav prema knjigama, pričama i čitanju, razgovoru s ljudima i samom storytellingu. Ispričat ću kako su na mene utjecale knjižnice (i kako još uvijek utječu, unatoč svemoćima moderne tehnologije). Veselim se s vama podijelti priču – a svinjske polovice ipak ne donosim!
Životopis:
Dizajnerica Melina Marelja, oduvijek je znala da će njezin put biti vezan za modu, no profesionalni put prema tom cilju bio je sve samo ne linearan. Nakon završenog Tekstilno-tehnološkog fakulteta 2004. godine, smjer modnog dizajna, surađuje s dizajnerom Borisom Pavlinom. Nakon usavršavanja i brušenja zanata kod Pavlina, Melina je u narednom desetljeću nove izazove pronašla na setovima brojnih sapunica i filmova, uz pisanje i stiliziranje za razne časopise.
Studio Kon2re (fran. contour) pokreće 2012. godine, vođena željom za istraživanjem i implementacijom inovativnih materijala kroz vlastiti dizajn multifunkcionalnih torbi i ruksaka. Filozofija njezinog dizajna bazira se na promišljenoj proizvodnji i kvaliteti manjih limitiranih serija proizvoda, neopterećenih vremenom i sezonama poštujući pri tome vještinu zanata i prirodne resurse.
Sudjelovala je na brojim revijama i izložbama, poput Izložba hrvatskog dizajna 1516 od strane Hrvatskog dizajnerskog društva. Uz to, 2021 godine je na Global Eco Artisan Awards osvojila drugo mjesto u kategoriji modnih dodataka. Radi se o svjetskoj zajednici koja naglasak stavlja na otkrivanju, očuvanju i promoviranju najboljeg na području tekstila i modnih dodataka kroz obrtničke vještine i ručni rad. namirnica.
Sažetak ideje:
Kako kreativnost otvara put uspjehu, odnosno zašto bez nje stagniramo i venemo? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, potrebno je prethodno zapitati se kako određujemo uspjeh, a samim time i neuspjeh? Odgovor je nužno subjektivan jer ga svi definiramo sukladno kriterijima koje smatramo bitnima. No, što se događa kada uspjeh definira društvo umjesto nas? U poslovnom svijetu uspjeh se često prosuđuje stanjem na računu, ostvarenjem zadanih rezultata, pohvala ili pak kroz imidž koji nam taj uspjeh donosi. Osobno, uspjeh poimam kao usavršavanje u procesu, igranje, kreativno stvaranje, volja, disciplina, jasnoća i posloženi prioriteti. Kreativnost doživljavam kao izvornu radost stvaranja koju svi imamo u sebi, s kojom se rađamo, ujedno i katalizatorom u procesu nastanka originalnih ideja. Kreativnost je izmišljanje, eksperimentiranje, sanjarenje, sloboda, rast, preuzimanje rizika, kršenje pravila, „pogreške“ i pokušaji, up, down and other way around, baš kao roller-coaster.
Životopis:
Martina Petric rođena je 1994 godine. 2020. godine diplomirala je smjer Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, Sveučilište u Zagrebu. Na studiju stječe iskustvo raznih metodologija dizajna koje primjenjuje na samoinicirane projekte. Svoj rad izlagala je na nekoliko skupnih izložbi; Dan D, Da festival, galerija Bernardo Bernardi, a njen diplomski rad Podravki hige finalist je Zagreb Design Week-a 2021. Iskustvo u industriji stječe u području marketinga, oglašavanja i brandinga radeći u Zagrebačkim agencijama Imago Ogilvy, Beton Design Agency, Señor. Trenutno radi kao dizajnerica u design consultancy agenciji Edenspiekermann u Berlinu. U slobodno vrijeme volontira u Zagrebačkom studentskom klubu KSET i kroz vlastiti angažman kao predavač, dizajner i fotograf potpomaže nezavisnu glazbenu scenu.
Sažetak ideje:
Podravski hige je koncept koji je nastao istraživanjem podravske kulture življenja. Život u Podravini nekad i danas počiva na glorifikaciji jednostavnih vrijednosti poput povezanosti zajednice, suživota s prirodom i njegovanju tradicija. Kako kroz dizajnersko djelovanje odgovoriti na uočene aktualne probleme poput kulturne stagnacije i izostanka motivacije podravske zajednice za djelovanjem i promjenom
Životopis:
Luka Veverec je završio je građevinski fakultet i u struci je radio do 2013., a otad se posvećuje poduzetničkim vodama i neprestano se educira. Zajedno s braćom 2017. godine otvara Park znanosti – park interaktivnih edukativnih eksponata.
Sažetak ideje:
Tridesetak kilometara sjeverno od Zagreba najveća atrakcija Krapinsko-zagorskog kraja postaje Park znanosti. Ovaj interaktivni park s eksponatima na zabavan način objašnjava zanimljivosti iz područja prirodnih znanosti namijenjen je svima, bez obzira na dob. Kako je došlo do realizacije i zašto je važno znanost učiniti zabavnom saznat ćemo na TEDx-u.
Životopis:
Boris Beck rodio se u Zagrebu 1965. gdje je (greškom) diplomirao Geodeziju, a potom (bez greške) diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu. Kao novinar i urednik radio je u Vijencu, Zarezu, Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju; kao docent predavao je na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, a sada je zaposlen na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kolumnist je Večernjeg lista i Vijenca, gdje također uređuje Inkluziju, dodatak o kulturi za ranjive skupine. Autor je osam knjiga umjetničke, esejističke i znanstvene proze. Oženjen je i otac četvero djece.
Sažetak ideje:
Greška je nešto što svakodnevno činimo - one su male, srednje ili velike, bezazlene i životne, zabavne i tragične. Greške mogu donijeti čovječanstvu i velike dobrobiti, kao kad je Columbo greškom otkrio Ameriku ili Fleming penicilin. Moja fascinacija greškom započela je kad sam otkrio da se greška može matematički obraditi, za što se pobrinula teorija pogrešaka, koja greške dijeli na slučajne, sustavne i grube; nismo im, dakle, izloženi na milost i nemilost nego ih možemo shvatiti i savladati. Greškama se pozabavio i Freud koji je mislio da se nesvjesno miješa u naš svjesni život, i tako nas navodi da pogriješimo, što znači da greške otkrivaju naše skrivene misli. Greška je tako sestra slučaja, ali i našeg karaktera; ona nas bolje poznaje nego mi same sebe; ona nas može upropastiti, ali i spasiti; greška - to smo mi! Griješimo jer smo ljudi, i nije izgledno da ćemo to prestati biti.
Životopis:
Luka Kladarić je kompjuteraš, programer, sistemaš i računalni arhitekt. Opetovani suosnivač zasad ne pretjerano uspješnih startupa i redoviti predavač na konferencijama. Nekad poslodavac, nekad zaposlenik, ali uvijek veliki fan i zagovornik remote rada, s 15 godina iskustva s tim fenomenom s kojim su se mnogi širom svijeta naglo i nenadano susreli tek prošle godine.
Sažetak ideje:
Sindrom uljeza (impostor syndrome) zahvaća profesionalce svih spolova i bilo koje starosti, a prema nekim istraživanjima s njim se susreće preko 70% odraslih. Borim se s njim već preko 10 godina, unatoč svim uspjesima u karijeri, i volio bih s vama podijeliti svoje iskustvo, metode i savjete kako mu se othrvati.
Životopis:
Maida Srabović (1986., Koprivnica) je dosta dugo mislila da je užasno neodlučna, ali je onda napokon shvatila da je zapravo svestrana. Po obrazovanju je filmska montažerka, a po djelovanju još i scenaristica te redateljica. Trenutno se profesionalno preusmjerava u smjeru animacije i ilustracije režirajući svoj prvi animirani film “Fačuk” u zagrebačkom studiju za animaciju i vizualne efekte TETRABOT, koji je osnovala zajedno s prijateljima s faksa. U slobodno se vrijeme opušta stvarajući šareni gastro blog mmmaida.com. Receptima koje tamo dijeli želi ljudima pokazati da se itekako može uživati i u menijima s ograničenim spektrom namirnica.
Sažetak ideje:
Dijagnoza histaminske intolerancije dovela me do ograničenog menija bez puno namirnica, i baš su tad moji tanjuri postali finiji i šareniji nego ikad prije! Prehrana bez glutena i žitarica, bez šećera, bez mesa, bez industrijski procesuiranih namirnica pa čak i bez nekih vrsta voća i povrća, ili ukratko - bez svega, pomogla mi je da otkrijem i svoju ljubav prema kuhanju. Sva ta gastro ograničenja kao da su mi zahuktala mozak i dala inspiraciju za kreiranje novih jela, ali i za rekreiranje zamjenskih, tj. “fejk” verzija najdražih mi jela tradicionalne kuhinje.
Mnoga najpoznatija i globalno obožavana jela na svijetu zapravo su nastala iz oskudice - pizza, foie grass, sushi… Na isti način nastaju jela s mog bloga. Iako se možda nekome čine oskudna, jer su ipak bez svega, mala zajednica okupljena oko mog bloga potvrđuje da se i sa sivom dijagnozom može ne samo jesti, nego i itekako uživati šareno.
Životopis:
Spisateljica, autorica knjiga „KUD SI KRENULA?“ i „NEŠTO DRUGO“ Rođena u Sisku, 1983. Pisanje je otkrila još kao devetogodišnja djevojčica kada je nalivperom napisala detektivski roman. Od tada je neumorno pisala (drame, priče, scenarije, novine iz potkrovlja njezine sobe), sve dok bolest njezine sestre nije preuzela primat u obitelji, zbog čega je prestala pisati. Pisanju se nakratko vraća s neobjavljenim romanom „Majmun iz mog sna“. Pokušaji objavljivana tog romana doveli su je do volontiranja u tadašnjoj prvoj hrvatskoj književnoj agenciji „Kapa“. Okušala se i u pisanju scenarija za dramsku seriju. Pomoću priča lakše ide kroz život, o čemu piše u tekstovima na svom blogu: www.nastjacool.com. Pokrenula je kampanju „Vidite li staklenu djecu?“ kojoj je cilj podići svijest o postojanju staklene djece – zdrave djece koja žive u obitelji s bolesnim bratom ili sestrom zbog čega izostaje roditeljska pažnja na zdravoj djeci.
Sažetak ideje:
Kroz ideju „Svačija je priča važna“ želim ispričati najvažnije elemente moje priče koja je bila inspiracija za moju prvu knjigu („Kud si krenula?“) i na vlastitom primjeru pokazati zašto je važno pričati priče (jer nas one povezuju, jer nikad ne znamo kome one mogu poslužiti kao inspiracija, jer se kroz pričanje sram i strah transformiraju i naučimo da nismo sami) i kako smo svi satkani od priča, svatko ima priču zašto je tu gdje je i takav kakav je, a ničija priča nije važnija od priče onog drugog – svačija je priča važna. Mi smo ti koji možemo svoje priče učiniti važnima, otkriti koje si priče neprestano pričamo i koje možemo promijeniti. Mi imamo moć. Ja sam od staklenog djeteta postala spisateljica s pčelama (umjesto one s mačkama kako sam to zamislila s devet godina), imam dijagnozu multiple skleroze, ali i dvije
knjige, glas sam staklene djece i širiteljica ideja da je svačija priča važna i da je ljubav uvijek tu.
Životopis:
Tena Grgić, umjetničkog imena ARTENA, mlada je diplomirana grafička dizajnerica koja je bodypainting podigla na novu razinu. Posebno je poznatan po svome specifičnom stilu slikanja gdje trodimenzionalni svijet pretvara u dvodomenzionalni. Svaki njen portret izgleda kao tradiocionalno naslikana slika ali zapravo se radi o fotografiji žive oslikane osobe, osobe koja diše, osobe čija su koža i odjeća prekrivena bojom.
O njenom radu snimane su reportaže za HRT-ove emisije ‘’Kod nas doma’’ i ‘’Dobro jutro, Hrvatska’’ i za Z1 televiziju te su o njoj pisali brojni domaći portali. Od poznatih osoba do sada se njenom kistu prepustila Ella Dvornik, modeli za spot benda O.S.D.S i U pol 9 kod Sabe. Surađivala je sa brendom Foreo, a od nedavno je ambasadorica brenda Cockta.
Kako to nerijetko biva s umjetničkim dušama pa je tako i kod Tene, želja za kreativnim izražavanjem pretvara se u široku lepezu talenata od bodyarta, irskog stepa, fotografije, grafičkog dizajna sve do klasičnog slikarstva.
Sažetak ideje:
Samouka slikarica jednom je prilikom nakon slikanja nastavila bojati već bojom isprljane ruke i primijetila kako joj se percepcija mijenja te sve postaje plošnije. Tako se dosjetila obojiti i cijelo tijelo. Kako to izgleda kada se slikarsko platno kreće? Jesu li slike zaista žive ili je to samo iluzija?
Životopis:
Vid Juračić(29) je Zagrepčanin najpoznatiji po svom hit YouTube serijalu o kvartovima Zagreba, Kvart Priča. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2018. godine. 2015. piše, režira i glumi u svom prvom kratkometražnom igranom filmu, a iste godine pokreće i svoj YouTube kanal. Od 2018. počinje živjeti od svog rada na YouTube-u i vlastitog branda. Također, zadnjih nekoliko godina, zajedno sa svojim timom organizira velike evente u Zagrebu, KP Party-e.
Sažetak ideje:
YouTube je posebno mjesto na internetu, stvaranje sadržaja za YouTube se jako razlikuje od stvaranja sadržaja za druge društvene mreža i platforme. Istražiti ću što čini YouTube posebnim i što je potrebno da napraviš dobar YouTube video te kako postati ‘’uspješan’’ YouTuber.
Životopis:
Rođena sam 9. rujna 1996. godine u Zagrebu gdje živim i završavam zadnju godinu diplomskog studija na Grafičkom fakultetu, no diplomu prvostupnika stekla sam na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Od rođenja sam teško nagluha i snalazim se uz pomoć slušnih aparatića i očitavanja s usana. Praksu sam stekla u URIHO-u kao modni i tekstilni dizajner, radila sam na nekim projektima i za obrte kao grafički dizajner, a trenutno volontiram u studentskoj udruzi eSTUDENT u timu vizualnih komunikacija. Išla sam na nekoliko natjecanja vezanih uz grafički i digitalni dizajn. Nedavno sam sudjelovala na natjecanju gdje sam ušla u top 10 finalista sa svojim prototipom mobilne aplikacije koja pomaže osobama s depresijom i sličnim problemima. Pored toga, hedonist sam – uživam u svakom zalogaju raznovrsne hrane, egzotičnim putovanjima, ali i u glazbi.
Sažetak ideje:
Nisam bila diskriminirana zbog teške nagluhosti. Nisam imala problema s onim „najgorim“ profesorima. Svaku prepreku preskakala sam, neke teže, a neke lakše. Naravno, nisu stvari uvijek bile lijepe. Život je i crno i bijelo i ono između. Na nama je odlučiti koja će boja dominirati. Često bih na svaki svoj uspjeh dobivala komentare da sam imala samo sreće i da sam rođena pod sretnom zvijezdom. Zašto nije tako i kako je zapravo, objasnit ću na ovoj TEDx konferenciji referirajući se na meni bitna razdoblja mog života.
Životopis:
Kristina Čunović, sociologinja, knjižničarka, aktivistica, utopistica… rođena je 1976. Radi u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac i posljednjih godina potiče ranu pismenost. Koordinatorica je prve nacionalne kampanje za poticanje čitanja naglas djeci od rođenja Čitaj mi!. Predavačica je u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara (CSSU) pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici s ciljem da usluge za bebe i djecu rane dobi i njihove roditelje postanu dijelom stalnih programa u knjižnicama. Bila je predsjednica Hrvatskoga čitateljskog društva (2014. - 2016.) i Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva (2012. - 2014.).
Sudjelovala je u dugogodišnjem projektu Čitateljski program za zatvorenike i djecu koji povezuje djecu i roditelje zatvorenike tako da roditelji, iako odvojeni, budu na poseban način prisutni u djetetovu životu. Dobitnica je Godišnje nagrade za promicanje prava djeteta u 2018. godini koju dodjeljuje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske.
Sažetak ideje:
Zamislite da igrom slučaja završite u zatvoru. Odlaskom na izdržavanje kazne ne biste prestali biti roditelj, ne biste izgubili pravo na donošenje odluka važnih za skrb svojeg djeteta niti bi vam odnos s djetetom postao manje važan.
Kako svako (ozbiljno) roditeljstvo nije lagano, ono iz zatvora je posebno izazovno. Zatvorenici roditelji u zatvoru osjećaju se bespomoćno i frustrirano. Neki obiteljski odnosi narušavaju se jer kontakte s obitelji za vrijeme izdržavanja kazne nije lako održati, a održavanje tih odnosa između roditelja koji je u zatvoru i djeteta nužno je za uravnoteženo odrastanje i nadvladavanje razvojnih kriza djeteta.
U mojoj priči, kao i u svakoj dobroj priči, postoji uvod (o čitanju naglas djeci), zaplet (čitateljski program za zatvorenike i djecu), nekoliko rečenica o divnoj suradnji udruge RODA i Hrvatskoga čitateljskog društva te kraj s nekoliko suza (iako ne mogu obećati).
Životopis:
Melita Pavlek rođena je u Koprivnici te je nakon završenog studija dizajna, završila i studij novinarstva kao i poslijediplomski studij Lokalne demokracije i razvoja na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Radila je kao suradnica u marketinškim timovima te udrugama civilnog društva, a više od 10 godina honorarni je suradnik lokalnih radijskih postaja i tjednika. Dodatno se usavršavala u Londonskoj školi za odnose s javnošću te je aktivna članica Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatske udruge za coaching. Odnosima s javnošću bavi se više od deset godina s naglaskom na PR u institucijama i udrugama. Organizirala je i brojne panele, okrugle stolove i seminare vezane uz komuniciranje društvenim mrežama, politički marketing i protokol. Osobni razvoj nastavila je u RAMIRO akademiji te je certificirani NLP Leadership Master Practitioner. Suautorica je priručnika za odnose s javnošću u institucijama i civilnom društvu „KOMUNIKACIJA od A do uprava“ koji je izdan krajem 2019. godine. Obožavateljica je Monty Pythona i francuskog sira.
Sažetak ideje:
Gram prakse vrijedi više nego tona teorije. Melita vas vodi kroz priču osobnog razvoja u kojoj njezina stogodišnja potraga za mudracem, Yodom i životnim trenerom završava kada se u njihovu kuću useljava simpatična, zahtjevna i relativno spiritualna maltezerica Siri. Kroz osnovne NLP principe kojima ju je naučila Siri dolazi do ideje da s prijateljima podijeli svoje čupavo herojsko putovanje koje vas može motivirati da i vi učinite isto.
Životopis:
Braća Hrvoje i Domagoj Boljar osnivači su startupa MIRET u kojemu stvaraju najekološkije tenisice na svijetu. S više od 9 godina iskustva kao voditelj odjela za dizajn i razvoj obuće u tvornici obuće i magisterijem iz industrijskog dizajna, Hrvoje (34) surađivao je s mnogo cijenjenih modnih brendova kao dizajner i kao direktor razvoja proizvoda. S više od 11 godina iskustva u svojstvu voditelja tvornice obuće u Hrvatskoj, Domagoj (35), ekonomist poduzetništva, ima široko znanje u vođenju poduzeća, financiranju i organizaciji proizvodnje. Hrvoje i Domagoj zajedno rade na privatnim i poslovnim projektima cijeli život.
Sažetak ideje:
Radeći 10 godina u obućarskoj industriji za neke od najprestižnijih brendova na svijetu, imali smo rijetku priliku vidjeti skrivenu stranu te industrije. Doživjeli smo trenutak otrježnjenja i osvijestili koliko negativan utjecaj obućarska industrija ima na okoliš. Godišnje se proizvede 20 milijardi pari plastične i kožne obuće, što je dovoljno da se Zemlja okruži s 300 linija obuće - svake godine.
MIRET je jedan od globalnih pionira na području ekološki održive obuće i jedan od prvih koji nudi radikalni zaokret. Naš je glavni cilj osvijestiti javnost o negativnom utjecaju obuće na okoliš.
Životopis:
Novinar i urednik, rođen u kišnom Manchesteru, koji se 2002. preselio iz Somalilanda na Hvar, nakon što je na CNN-u vidio reklamu Hrvatske turističke zajednice. Jedan je od najboljih promotora hrvatskog turizma te najčitaniji bloger iz Hrvatske koji piše na engleskom jeziku. Pokrenuo je 2011. godine blog Total Hvar, koji se s vremenom razvio i prerastao u najveći medij na engleskom jeziku u Hrvatskoj, Total Croatia News. Portal donosi ključne informacije o Hrvatskoj te daje odgovor na sva ključna pitanja koja zanimaju turiste koji posjećuju Hrvatsku, kao i strance koji u njoj žive. Bradbury je 2014. bio dobitnik nagrade FIJET Marco Polo za najbolju međunarodnu promociju Hrvatske te je autor brojnih turističkih vodiča, knjiga i web stranica o Hrvatskoj.
Sažetak ideje:
U Hrvatskoj postoje dva velika problema - sustav i način razmišljanja. Pa zašto ne stvoriti digitalnu Hrvatsku 2.0, zaobići sustav te potaknuti ljude na promjenu u načinu razmišljanja? Nakon spoznaje da je sav trud uložen u nastojanja da se popravi Uhljebistan i provedu reforme zapravo uzaludan, Paul se okreće ideji da se ta energija usmjeri u novim, pozitivnim smjerovima te s tom mišlju uvodi novi koncept - CROMADS. Draže mu je, umjesto da nastoji popraviti Kraljevstvo slučajnog turizma, ismijavati ih i ignorirati. Paul izdvaja jedan od ključeva uživanja u boljem životu u Hrvatskoj koji je toliko jednostavan, a s druge strane toliko teško ostvariv. Mindset. Stanje duha.
Životopis:
Toni Vidan dugogodišnji aktivist na područjima zaštite okoliša i razvoja civilnog društva. Aktivan na području zaštite okoliša još od 1986., prvenstveno na problematici energetike i klimatskih promjena. Pokretač i organizator više kampanja na nacionalnoj razini i član upravnih tijela u nekoliko međunarodnih okolišnih mreža. U više navrata sudjelovao u inicijativama za razvoj zelene političke opcije u Hrvatskoj. Trenutno voditelj energetskog programa Zelene akcije, i predstavlja Zelenu akciju i okolišne udruge iz Hrvatske u Europskom ekonomskom i gospodarskom odboru, savjetodavnom tijelu EUa, te u Predsjedništvu European Environmental Bureau-a, najveće europske mreže okolišnih udruga.
Sažetak ideje:
Kratki uvod u globalni i nacionalni kontekst krize koju dvije globalne ekološke egzistencijalne prijetnje (klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti) dramatično ubrzavaju i nameću kratki rok za pokušaje reformi i tranzicije. Jedan od najvažnijih dijelova moguće pravedne društvene tranzicije je i tranzicija u energetskom sektoru u širem smislu, dakle uključivo i sektor prometa. Uz pojašnjenje uloge civilnog društva, predstavljanje par primjera mogućih "tranzicijskih nacionalnih projekata" za Hrvatsku ("agrosolari" i "low cost" pregradnja postojećih motornih vozila na električni pogon) i predstavljanje neophodnih reformi na EU razini koji bi omogućili takve razvojne projekte po zemljama "EU periferije".
Životopis:
Marina Zajec rođena je 1979. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome, četiri godine je radila u arhitektonskom uredu STUDIO UP. Od 2009. godine vodi vlastiti arhitektonski ured u Bistri blizu Zagreba. Njezin prvi samostalni projekt bila je vlastita obiteljska kuća, drvena konstrukcija izolirana balama slame. Od tada su održiva arhitektura i integralna ekologija postale fokus njezinog interesa. Nakon jednogodišnje edukacije u organizaciji Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju, 2014. godine dobiva međunarodni certifikat stručnjaka za zelenu gradnju. Od 2018. godine, poslovanje ureda usmjerava prema „design and build“ načinu rada.
Sažetak ideje:
Danas, kada se tehnologija često nudi kao jedini odgovor i kada je teško razlučiti što je doista ekološko, za mene, održiva arhitektura je lokalna, utemeljena na tradiciji, prirodna, suvremena, logična, zdrava, zdravorazumska, ekonomična, kružna, lako rastavljiva, reciklirana, sirova, ponovno korištena, rekonstruirana, „uradi sam“, solarna, pasivna, mikroklimatska, usklađena s duhom mjesta, socijalno osjetljiva, prostorno raskošna, skromna.
Kroz prizmu tih značajki, predstavljam Vam svoje projekte: kuće od drveta i slame, koncepte koji se grade na sjecištu želja za maksimalnim solarnim dobicima i prilagodbi prirodnom padu terena, rekonstrukcije i prenamjene starih staja i oronulih napuštenih građevina, suradnje s 'uradi sam' entuzijastima, stvaranje javnih prostora kroz iščitavanje i reinterpretiranje postojećih vrijednosti i tradicijske memorije prostora, projektiranje i izgradnju drvene stambene građevine u Zagrebu,...
Predstavljam Vam svoju arhitekturu ekoloških lokalnih intervencija.
Životopis:
Damir Medved menadžer je za razvoj poslovanja u novim područjima i glavni konzultant Ericssona Nikole Tesle d.d., a bavi se temama kao što su pametni gradovi, širokopojasne mreže, utjecajem robotizacije i umjetne inteligencije na razvoj društva i stvaranjem novih proizvoda u tim domenama. Sudjeluje i u radu međunarodnih standardizacijskih tijela na temu pametnih gradova. Vodi uspostavu Centra kompetencija za pametne gradove u Rijeci (inovacijskoj grupi od 20 partnera), a djeluje i u većem broju udruga civilnog društva s ciljem promocije i čuvanja lokalne baštine, ekologije i promocije novih tehnologija u tim područjima. 2017. godine proglašen je i volonterom godine u gradu Rijeci.
Sažetak ideje:
Energetska i ekološka efikasnost u središtu je interesa kod promišljanja naprednih energetskih i transportnih sustava. Na prvi pogled električni automobili predstavljaju odgovor na galopirajući problem zagađenja okoliša fosilnim gorivima, no je li baš tako? Kako je to već uobičajeno, pažnja se posvećuje samo krajnjem rezultatu – električnom automobilu i energetskim bilancama. No što je sa ekološkim bilancama, zagađenjem i uništavanjem okoliša? Možda postoje alternativna i zelenija rješenja čak i od baterijama pogonjenog „elektirčara“, da li je „moguće ubiti dvije muhe jednim udarcem“? Vrijedi razmisliti i o alternativama - o kojima, saznajte u Koprivnici.
Životopis:
Robert Pašičko je jedan od suosnivača UNDP Alternative Finance Laba (www.AltFinLab.org) koji radi na primjeni inovacija i financijskim mehanizmima u 30-tak država u svijetu (inovacije u gradovima, crowdfunding, blockchain, digital assets). Prije toga radio je osam godina u Programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) na projektima niskougljičnog razvoja i inovacija u Hrvatskoj, zemljama Zapadnog Balkana i Centralne Azije. Sudjelovao je u izradi brojnih nacionalnih strateških i zakonodavnih dokumenata u području energetike i klimatskih promjena i koordinirao rad na izradi Okvira za niskougljičnu strategiju RH. Suosnivač je i Crowdfunding Academy, jedinstvenog programa edukacije za izradu crowdfunding kampanja – koji je do sad implementiran u preko 20-tak država svijeta i pomogao je razviti crowdfunding projekte u području razvoja ukupne vrijednosti preko 2 milijuna dolara.
Od 2016. godine radi kao docent na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu Sveučilišta u Zagrebu, a od 2013. godine djeluje i kroz Zelenu energetsku zadrugu gdje je jedan do suosnivača i gdje radi na razvoju projekata građanske energije u Hrvatskoj i regiji Zapadnog Balkana. Rođen je u Koprivnici 1979. godine, diplomirao je elektrotehniku 2003. i menadžment 2008., oboje na Sveučilištu u Zagrebu. Obranio je doktorsku disertaciju o konkurentnosti niskougljičnih tehnologija u uvjetima trgovanja emisijama i klimatskih promjena, u sklopu Sveučilišta u Zagrebu i Norveškog Tehničkog Sveučilišta (NTNU).
Sažetak ideje:
Nova istraživanja pokazuju da 60-84% stanovništva svijeta danas živi u gradovima; te da se u njima stvara 80% globalnog GDP-a. Brzina izazova koji stoje ispred nas (klimatske promjene, četvrta industrijska revolucija, demokratizacija društva) tjeraju nas da pronađemo nova rješenja koja će promjeniti gradove u kojim živimo. Na koji način digitalizacija, potreba za smanjenjem klimatskih promjena i prilagodbom na već vidljivu promjenu klime, zahtjevi za lokalnom proizvodnjom zdrave hrane i energije - potiču potrebu za inovacijama? Te kako inovacijama možemo odgovoriti na te zahtjeve? Predavanje govori o odgovorima iz brojnih zemalja svijeta, no i onih iz susjedstva - projekt Future cities koji je nedavno pokrenut u Križevcima uz suradnju s Mariborom, Sarajevom, Skopjem i Nišom.
Životopis:
Bob Littell proveo je više od 50 godina u industriji financijskih usluga i obavljao je razne dužnosti od potpredsjednika marketinga za dva osiguravajuća društva do posjedovanja i vođenja nacionalne organizacije za posredovanje u osiguranju. Bio je predsjednik nekoliko nacionalnih organizacija za financijske usluge te je predstavljen u člancima u Wall Street Journalu, Forbesu, Medicinskoj Ekonomiji i brojnim drugim publikacijama. Bio je prvi izabrani predsjednik zaklade Pay it Forward (Šalji dalje) te još i danas obavlja tu dužnost.
Sažetak ideje:
Dva koncepta, Pay It Forward (Šalji dalje) i NetWeaving (Stvaranje mreže) pokazuju kako je pomaganje i služenje drugima ne samo sjajan način da se živi ispunjenim životom, već da takav rad donosi rezultate o kakvima niste mogli ni sanjati.
Životopis:
Scenaristica, redateljica i filmska producentica - magistrirala „Filmsku i TV produkciju“ na Sveučilištu Sorbonne u Parizu. Pokretačica je Dobrog filma, prve producentske kuće sa sjedištem u Koprivnici posvećene proizvodnji dobrih filmova.
Njen debitantski kratkometražni film „U ime Jagode, Čokolade i Duha Svetoga“, s Goranom Navojcem u glavnoj ulozi, doživio je svjetsku premijeru u Los Angelesu te je nagrađen na filmskom festivalu u Rimu, a i prvi je kratkometražni film u povijesti Pulskog filmskog festivala prikazan u Areni na otvorenju pred preko 5000 gledatelja, te je još uvijek u festivalskoj distribuciji. Trenutno završava svoj drugi kratkometražni film, a razvija i dva dugometražna igrana filma u sklopu producentske kuće Dobar film.
Bila je asistentica savjetnice za scenarij na Mediteranskom institutu u Grčkoj, a radila je i kao Voditeljica istraživanja, razvoja i on-air promocije na Novoj TV, te kao asistentica produkcije za parišku producentsku kuću Clandestine films.
Sažetak ideje:
Umjesto da vas gnjavim filmskim jezikom, gnjavit ću vas jednom filmskom pričom. U mojoj priči, kao i u svakom dobrom filmu, ima napetosti, nešto drame, malih doza crnog humora, ponekog dijaloga koji priča o smislu života, a možda, iako ne mogu obećati, bude i koja suza na kraju.
Životopis:
Mario Novak rođen je 22. srpnja 1977. u Kutini. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu gdje je 1995. godine upisao studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koje je (ne)uspješno završio 2001. Zgrada Filozofskog fakulteta toliko mu se svidjela tako da je na istom fakultetu magistrirao i doktorirao i to s temom iz biološke antropologije (bioarheologije) na Odsjeku za arheologiju. Od 2002. do 2011. godine radio je na Odsjeku za arheologiju (kasnije Antropološki centar) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da bi 2013. otišao u Dublin na poslijedoktorsko usavršavanje gdje je proveo dvije uzbudljive godine. Nakon povratka u Hrvatsku zaposlio se na Institutu za antropologiju u Zagrebu gdje radi i danas u svojstvu znanstvenog suradnika.
Njegov znanstveni rad usmjeren je k multidisciplinarnoj analizi ljudskih koštanih ostataka iz arheološkog konteksta. Drugim riječima, na temelju analize ljudskih kostura pokušava proniknuti u tajne života (i smrti) ljudi koji su nastavali ova područja pred više stotina i tisuća godina. Na temelju tih analiza moguće je reći kako su ti ljudi živjeli, čime su se hranili, od kuda su došli, od kojih bolesti su bolovali, jesu li bili podvrgnuti fizičkom nasilju, pa čak i kako su izgledali.
Suradnik je na nekoliko međunarodnih projekata, a trenutno vodi istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost „Rekonstrukcija prapovijesnog (od neolitika do brončanog doba) načina života na području Hrvatske – multidisciplinarni pristup (PASTLIVES)“. Osim brojnih objava u znanstvenim i stručnim časopisima, rezultate svojih istraživanja prezentirao je i na više od 50 znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i u svijetu, ali i na brojnim javnim predavanjima, radionicama za djecu i sl. Osim znanstvene djelatnosti, Mario Novak svoja znanja prenosi i studentima pa je tako držao kolegije i predavanja na Sveučilištima u Zagrebu i Splitu, Univerzi na Primorskem u Kopru te University College Dublin.
U slobodno vrijeme (što je to?) strastveni je čitatelj fantasy i sci-fi literature, a kada god je moguće odlazi na death metal koncerte.
Sažetak ideje:
Latinska poslovica Mortui vivos docent tvrdi da mrtvi poučavaju žive. No, je li to doista istina ili samo fraza kao i ona da je povijest učiteljica života? Možemo li na temelju proučavanja ljudskih ostataka iz davne prošlosti reći nešto više nama samima? Izučavanje načina života i prehrane prapovijesnih ljudi, pojave nasilja, ali i drevnih bolesti i migracija danas je moguće detaljno rekonstruirati uz pomoć multi i interdisciplinarnih istraživanja u kojima sudjeluju stručnjaci različitih profila. Masovne migracije kojima smo danas svjedoci a koje prolaze i kroz naše krajeve nisu ništa novo – slične procese možemo pratiti tisućama godina unazad. S druge strane, istraživanjem pojave i širenja različitih bolesti u prošlosti možemo sagledati određene trendove i pokušati spriječiti da se slične stvari ponove u modernom društvu, što je posebice važno u kontekstu sve prisutnijeg antivakcinalnog pokreta. Na temelju nekoliko primjera iz vlastitih istraživanja, ali i istraživanja drugih kolega pokušat će se odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu.
Životopis:
Marko Zadro je rođen 1990. u Bjelovaru. Po struci magistar engleskog jezika i književnosti, zadužen za izradu dokumentacije u tvrtci koja se bavi razvojem softverskih rješenja, a u slobodno vrijeme - LARPer. Prvenstveno zainteresiran za razvoj i popularizaciju ovog neobičnog hobija, bavi se i primjenom istog na ostale interdisciplinarne aspekte, bili oni edukativnog, zabavnog ili filozofskog karaktera. U LARPu se našao sasvim slučajno prije desetak godina. Kroz njega istražuje granice medija, kulture, improvizacije, eskapizma i glume, a s vremenom se i sam bacio u organizaciju larp događaja, njih otprilike desetak, dok je sudjelovao i „igrao“ njih preko stotinjak. Potpredsjednik je Društva za promicanje kulture i umjetnosti Cygnus, pod čijim je barjakom s timom suradnika organizirao internacionalni LARP događaj za preko 50 sudionika u dvorcu Lukavec nedaleko Velike Gorice. Uz to, od 2017. godine slovi kao suradnik kolektiva Terrible Creations, tvrtke koja između ostalog organizira LARP događaje za team-buildinge i edukacije te aktivno radi na popularizaciji i promociji LARPa.
Sažetak ideje:
LARP (Live Action Role-playing) u Hrvatskoj kao hobi postoji preko 20 godina, no vrlo mali broj ljudi je za isti čuo. Neobična kombinacija improvizacijskog teatra i psihodrame, no bez scenarija, bez publike i bez potrebnog prethodnog iskustva ili znanja o ičemu od navedenog. Nekima iz prve ruke teško za pojmiti, no radi se o hobiju koji je u ostatku Europe postao ozbiljna platforma za promoviranje raznog kulturnog i zabavnog sadržaja, organiziranje team-buildinga, a služi i kao nevjerojatan interdisciplinarni edukacijski alat.
Govorit ću o tome na koji način larpom možemo postići osobni rast, kroz socijalnu, kulturnu i eduaktivnu sferu, te koliko zapravo mogućnosti ovaj hobi nudi - vodeći se prvenstveno događajima, odnosno igrama, koje sam imao prilike organizirati ili sudjelovati u istima, kako bih Vam pobliže dočarao potencijal koji LARP zapravo ima, neovisno o platformi i namjeni.
Životopis:
Mario Tomiša rođen je 29. travnja 1972. godine u Koprivnici. Na Grafičkom fakultetu u Zagrebu doktorirao je na smjeru Oblikovanje grafičkih proizvoda. Radi na Sveučilištu Sjever kao prorektor Sveučilišnog centra Koprivnica gdje predaje na nekoliko kolegija iz područja dizajna. Izvanredni je profesor u znanstveno-nastavnom zvanju i docent u umjetničko-nastavnom zvanju.
Težište njegova dosadašnjeg rada kao i područje interesa najvećim dijelom bilo je usmjereno prema razvoju i vođenju projekata iz područja vizualnog komuniciranja, razvoju i produkciji vizualnih identiteta te razvoju kreativnih kampanja. Autor je jednog udžbenika i dvadesetak znanstvenih radova na temu dizajna, multimedija, tipografije, edukacije, tiskarstva i weba. Izlagao je na pet samostalnih i četrnaest skupnih izložbi. Dobitnik je četrdesetak nagrada za digitalni, grafički i web dizajn. Bio je mentor na više od pedeset završnih studentskih radova. Član je znanstvenog i recenzentskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa Tiskarstvo i dizajn, član je znanstvenog odbora međunarodne konferencije tiskarstva, dizajna i grafičkih komunikacija Blaž Baromić te je član recenzentskog odbora međunarodne konferencije Matrib. Član je uredništva časopisa Acta graphica, časopisa Tehnički glasnik, kao i uredničkog vijeća časopisa Podravina te je član Upravnog vijeća Muzeja grada Koprivnice. Član je Mense i Hrvatskog dizajnerskog društva. Osnivač je i suvlasnik kreativne agencije Skin 29.
Sažetak ideje:
Zašto je važan identitetski sustav? Koja je uloga vizualnog identiteta? Što je to uspješan branding? Tko definira kriterije uspješne komunikacije? Kako brandovi mogu ili trebaju komunicirati? Pokušat ću odgovoriti na ova pitanja kroz nekoliko stranih i domaćih, svjetskih i osobnih primjera.
Životopis:
Vedrana Miholić rođena je 1972 godine u Zagrebu. Kao dijete nadala se kako će život provesti spašavajući kitove i gorile , no 90te su donijele otriježnjenje pa tako upisuje i završava inženjerski smjer matematike na PMFu u Zagrebu. Umjesto džungle probija se kroz nule i jedinice kompjuterskog koda da bi nakon 10tak godina rada u struci završila u još manje istraženim i jasnim prašumama prodaje i poslovanja. Afinitet za aktivizmom nije se ugasio pa je želje da doprinosi društvu hranila kroz udruge kao što su RODA, Programerko, Code Club.
Sažetak ideje:
Budimo realni, još nismo sigurni ni kako na iduće generacije utječu društvene mreže, ili kako će rano izlaganje ekranima utjecati na mentalni i motorički razvoj djece a eto nam će umjetne inteligencije i robota iza ugla. Ne čudi bojazan od tehnologije točnije njenog utjecaja u široj populaciji. Pogotovo u vrijeme dok svjedočimo razne zloupotrebe iste, od privatnih podataka do utjecaja tehnologije na tržište rada. I budimo realni povijesno gledano razvoj tehnologija i napredak je zaista zatresao i ugrozio generacije. No rijetko koja tehnologija je zaista opasnija od čovjeka koji je koristi. Rijetko koja sama od sebe, bez loše namjere pojedinaca ili grupa pojedinaca je napravila takve štete kakve je nedostatak morala i ljudskosti u stanju napraviti sa i bez tehnologije. Rješenje je možda očigledno, kao i svaki put u povijesti možda moramo samo posegnuti za znanjem, učenjem, suradnjom i prije svega moralom.
Životopis:
Aleksandar Vrhovec rođen je 1984. u Koprivnici. Iako je po zanimanju baccalaureus Informatike te radi kao statističar – analitičar, pravi poziv predstavlja mu glazba i sve vezano uz nju, od izrade glazbenih instrumenata, elektronike za gitare, preko sviranja u nekoliko bendova pa sve do skladanja vlastite glazbe i njenog produciranja. Vlasnik je poduzeća Wizard d. o. o. koje većinom posluje na inozemnom tržištu. Bogata lista slavnih i manje slavnih klijenata, rasprostranjenost proizvoda diljem svijeta, više od 800 članova Wizz Pickups Army Facebook grupe dokaz su njegove premise poslovanja da klijenti žele personalizirani pristup te im tako i pristupa. Strastveni radoholičar koji smatra da talent ne postoji, uvijek 100% predan projektima u koje se upušta, ljubitelj je dobrog steaka i nekonformist u duši.
Sažetak ideje:
Ljubav, ludost, hobi, posao? Kako se jedno preklapa s drugim i koliko jedno utječe na drugo? Rušenje predrasuda o Koprivnici (Hrvatskoj) kao mjestu na kojem je puno toga neostvarivo, a malo toga moguće. Razvijanje samog sebe, svojih proizvoda i ideja, neprospavane noći, preispitivanje vlastitih mogućnosti te izazivanje vlastitih ograničenja, težnja da to što radiš bude vrhunsko bez obzira tko će to vidjeti i čuti. Je li moguće da se s takvim pristupom radu i životu „stvari počnu odvijati same od sebe“ ? Otklanja li se tako neuspjeh?
Životopis:
Sonja Hlebar gotovo je deset godina prisutna u području gospodarenja otpadom. Suosnivačica je i idejna začetnica nekoliko ekoloških projekata. Prvi projekt bio je „Teretnim biciklom do održive zajednice“ kroz koji se otpad, stari papir i karton, prikupljao teretnim biciklima na području grada Koprivnice. Sustav je 2014. godine nagrađen međunarodnom SocialMarie nagradom u Beču za društvenu inovaciju. Osmislila je edukacijski sustav za škole i vrtiće o održivom gospodarenju otpadom koji je implementiran diljem Republike Hrvatske i kojeg su podržala razna društveno odgovorna poduzeća. Edukacijski sustav dio je projekta „Sretna škola plave ekonomije“ nagrađenog 2018. godine Zayed Future Energy Prize-om u Abu Dhabiju. Trenutno, osim što je konzultantica na marketinškim i PR projektima održivog gospodarenja otpadom, vodi i svoj startup „Adventures of Eco“. Sa svojim timom razvija računalnu igru o održivom gospodarenju otpadom i klimatskim promjenama namijenjenu globalnom tržištu.
Sažetak ideje:
Iz prve će ruke otkriti kako se kao žena i majka nositi sa svim aspektima straha u trenucima kada pokrećemo svoju poduzetničku karijeru – pogotovo ako karijeru želimo graditi postavljanjem temelja u neobičnim i neistraženim nišama poput razvoja edukacijskih alata o važnosti prevencije stvaranja otpada i zaštite okoliša putem reciklaže.
Niti jedan od tih alata nije bio poznat ni razvijen na lokalnom ili državnom tržištu.
Svaka misao o potrebi zaštite okoliša, provedbi PR kampanji koje su vodile osvještavanju društva te realizacija svakog takvog projekta došla je iz vlastite „misaone kuhinje“ poduzetnice koja je, tražeći odgovore na svoja pitanja, educirala istodobno i sebe i svoju okolinu, ujedno se boreći sa svojim strahovima.
Odgovore je pronašla prihvaćajući svoje strahove i izazove kreirajući globalno prihvaćeni proizvod, postajući primjer poduzetnice koja je sljedeći svoje snove ostvarila uspjeh.
Životopis:
Anda Bukvić Pažin prevodi, piše, predaje i priča, ne nužno tim redoslijedom, i neprekidno čita, jer da ne čita, ne bi mogla raditi ništa od svega ranije nabrojanoga.
Na polici, osim puno knjiga, ima diplomu iz engleskog i njemačkog i popratnih književnosti, i doktorsku diplomu iz komparativne književnosti, a odnedavno i potvrdu da se smije zvati samostalnom umjetnicom. Znanstveno se bavila dnevnicima i ostalim autobiografskim ženskim tekstovima, a onda je nakon niza znanstvenih članaka i knjige na tu temu odlučila da ipak želi pisati nešto što će ljudi čitati. S blogom eksperimentira još od početaka blog.hr-a, a trenutačno piše na adresi U novoroditeljskom žanru.
Osim što djeci čita slikovnice i piše o tome kako i zašto uopće čitati – i, autobiografski, kako je teško biti multitaskirajuća žena u današnjem društvu – prevodi za televiziju, radio, usmeno i pismeno, a posebno se rado laća prijevoda ozbiljne, odrasle književnosti – što eksperimentalnije i jezično kompliciranije, to bolje. Ali i dalje misli da nas jedino dobra literatura za djecu može spasiti.
Sažetak ideje:
Slikovnica je prva dječja knjiga, i čim dođe druga, i čim djeca prestanu biti baš jako mala djeca, slikovnice se skupa s igračkama pospremaju u kutije i na udaljene police za stvari koje su djeca prerasla. Još od osnovne škole, književnost za djecu oštrom je linijom odijeljena od književnosti za odrasle. I nešto starija djeca, i mlađi i stariji odrasli su u zabludi. Kvalitetnu slikovnicu nemoguće je prerasti – ona je svestrana kameleonka i komunikacijska stručnjakinja koja vam se u svakoj životnoj i profesionalnoj fazi obraća na drukčiji, potpuno prilagođen način.
Ispričat ću vam što su meni donijele slikovnice – kao znanstvenici, kao prevoditeljici i kao majci - kako su proširile moju stvarnost, i kako mislim da isto ili slično mogu učiniti i za vas.
Životopis:
Marko Matijašević rođen je u Novoj Gradišci 1985. godine, a odrastao je u Orahovici. Nakon što je tamo završio opću gimnaziju dolazi u Zagreb gdje upisuje pravni fakultet, no u tome se nije pronašao. Zato nakon pravnog fakulteta upisuje VERN’, sa smjerom ekonomija poduzetništva, a tijekom studija sve više se fokusira na marketing.
Nakon završetka studija, kreće u potragu za poslom. Kao volonter dolazi u poznatu hrvatsku agenciju Bruketa&Žinić OM (sada: Bruketa&Žinić&Grey) te nakon svega tri mjeseca volontiranja osvaja prvi natječaj te dobiva mjesto junior copywritera. Uskoro gubi junior prefiks, te nastavlja raditi na brojnim klijentima, a osvaja i prve nagrade i priznanja industrije (Outdoor Akzent “Outstanding” Grand Prix, Effie).
Godine 2015. pokreće izdavačku kuću za kolekcionarska izdanja knjiga Amaranthine Books, na čijoj ideji radi već neko vrijeme, a ujedno prelazi i u Imago reklamnu agenciju (sada: Imago-Ogilvy) na mjesto senior copywritera gdje ostaje gotovo tri godine. U međuvremenu Amaranthine Books izdaje svoj prvi naslov – The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde – i to u dva izdanja: snježno-bijeli Jekyll Edition i mračno-crni Hyde Edition. Potonji 2016. godine osvaja Inkspiration nagradu u Tel Avivu u kategoriji Best in Publishing.
Početkom 2018. godine napušta agencijski svijet i sve napore ulaže u Amaranthine Books. Uskoro se tiska prva velika naklada The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde, a kreće i razvoj na novom naslovu Dracula, a posebnost knjige je da će baš kao i glavni antagonist biti osjetljiva na svjetlo, odnosno upijati ga pa samostalno svijetliti u mraku. S projektnom idejom za Draculu osvaja 3. mjesto u kategoriji Kultura i znanost na Moj Zaba Start natječaju, te osigurava bespovratna sredstva s kojima će biti financiran razvojni dio projekta.
Glavni mu je cilj da kroz nekoliko godina Amaranthine Books postane svjetski poznati izdavač kolekcionarskih izdanja književnih klasika.
Sažetak ideje:
Obično se govori o uspjesima i postignućima te kako su se nizali, ali se pritom „preskoči“ sve nelagodne neuspjehe. No često su upravo neuspjesi zaslužni za kasniji uspjeh jer iz njih možemo najviše naučiti.
Životopis:
Tvrtko Jakovina redoviti je profesor u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predaje svjetsku povijest 20. stoljeća. Napisao je knjige: Socijalizam na američkoj pšenici (MH, 2002), Američki komunistički saveznik; Hrvati, Titova Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države 1945-1955 (Profil/Srednja Europa, 2003), Treća strana Hladnog rata (Fraktura, 2011), Trenuci katarze. Prijelomni događaji XX stoljeća/ (Fraktura, 2013) i uredio knjige Hrvatsko proljeće, četrdeset godina poslije (Sveučilište u Zagrebu/Centar Tripalo, 2012) i Dvadeset i pet godina hrvatske neovisnosti – kako dalje? (Centar Tripalo, 2017).
Jakovina je autor niza članaka o vanjskoj politici Titove Jugoslavije, hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti 20. stoljeća. Knjige su mu nagrađivane državnim nagradama 2004. i 2014, dobitnik je nagrade Kiklop (2013) i Nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika.
Tvrtko Jakovina diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pohađao je i University of Kansas, bio Fulbright Visiting Researcher na Georgetown University u Washingtonu, usavršavao se na Boston Collegeu. Magistrirao je na Katholieke Universiteit Leuven u Belgiji. Bio je visiting fellow na London School of Economics.
Jakovina je voditelj Poslijediplomskog studija Diplomacija Zagrebačkog sveučilišta i (do 2016.) Ministarstva vanjskih i europskih poslova i zamjenik voditeljice Doktorskog studija moderne i suvremene hrvatske povijesti Odsjeka za povijest. Višegodišnji je predavač na Istituto per l'Europa centro-orientale e balcanica i programa MIREES Sveučilišta u Bologni, a predavao je i na Sveučilištu u Splitu, kao i više doktorskih programa na FF-u i Fakultetu političkih znanosti.
Od 2010. do 2015. Tvrtko Jakovina bio je član Savjeta za vanjsku politiku i međunarodne odnose Predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Potpredsjednik je Croatian Fulbright Alumini Association, član Vijeća Hrvatsko-američkog društva, predsjednik Upravnog odbora Centra za pravo i demokraciju „Miko Tripalo“ i član više strukovnih udruga i uredništva stručnih časopisa u zemlji i susjednim državama. Redovito piše za dnevnik Jutarnji list, tjednik Globus, a ranije je pisao za Tportal. Od 2013. do 2016. voditelj je televizijske emisije Treća povijest na HRT3.
Sažetak ideje:
Na nekoliko primjera prikazat će više iznimno uspješnih i nekoliko posve neuspješnih diplomacija velikih i malih država. Pokazati što uspješne čini utjecajnima, zašto se neke male i neatraktivne zemlje smatraju važnima, a zašto su neke velike i bogate države, iznimno neuspješne na međunarodnom planu. Glavna teza izlaganja je pokazati što bi male države – prije svega Hrvatska - trebale činiti da u suvremenom svijetu budu prepoznatljive, tretirane s respektom, cijenjene, kako se to činilo u prošlosti, kako danas.
Životopis:
Trostruki doktor znanosti, Nikša Sviličić rođen je 13. studenoga 1970. u Osijeku. Od najranijeg djetinjstva s obitelji živi u Splitu gdje istovremeno završava dvije srednje škole (srednju glazbenu školu „Josip Hatze“ i srednju medicinsku školu), a potom u Zagrebu upisuje i paralelno završava tri fakulteta (Filozofski fakultet, Akademiju dramske umjetnosti i Fakultet političkih znanosti). Na svim je studijima, po prosjeku ocjena, bio jednim od najboljih studenata u generaciji. Znanstveni magisterij brani 1999. na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Doktorira na Odsjeku za informacijske znanosti, pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s temom „Modeli prezentacije i evaluacija virtualnih sadržaja hrvatskih online muzeja“ 2006. godine. Drugi doktorat: „Kauzalitet antropoloških aspekata strukture filmskog izraza u paradigmi novoga hrvatskog igranog filma 1991. - 2012.“, brani 2014., također pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za komparativnu književnost, odsjek filmologija, a treći doktorski rad „Komunikološki i antropološko-bihevioralni aspekti društvenih vrijednosti kao prediktora samoprocjene krivnje na primjeru osuđenika na smrt“ brani 2017. na poslijediplomskom interdisciplinarnom doktorskom studiju iz komunikologije pri Doktorskoj školi humanističkih znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Uspješno se bavi znanstveno-istraživačkim radom i autor je više desetaka originalnih znanstvenih radova, objavljenih u relevantnim znanstvenim časopisima te knjiga: „Programiranje igranog filma 1 i 2“, „Antropološka paradigma komunikacijskih aspekata prikazivanja, percepcije i vrednovanja muzejskih online sadržaja“ i Interpersonalna komunikacija (autori: Kamilo Antolović i Nikša Sviličić).
Kao UNESCO-ov ekspert za multimedijske tehnologije boravi na Korean University of Technology u Južnoj Koreji (Seoul) i predaje kolegije „Multimedijske tehnike“ i „Non – linear movie editing“ 2001. godine, a kao dobitnik prestižne Fulbrightove stipendije, predaje na više znanstvenih ustanova (Harvard, Ohio University, UCLA ...) u SAD-u tijekom školske godine 2003./2004.
Dobitnik je brojnih nagrada za rad u različitim područjima, između ostalih Rektorove nagrade za najbolji studentski rad „Komunikološki aspekti audiovizualnih poruka“ 1994. godine i Nagrade društva znanstvenika 1997. za pionirski rad iz područja informacijske tehnologije pod naslovom: „Hrvatski mediji na Webu“. Film „Vjerujem u anđele“ koji je režirao 2009. najnagrađivaniji je hrvatski film u povijesti prema ocjenama festivalskih publika. Profesionalno se bavio glazbom, kao studijski glazbenik i multiinstrumentalist (svira 11 instrumenata), te je autor naslovne pjesme i glazbenog soundtracka iz filma Vjerujem u anđele, za koju je s Oliverom Dragojevićem dobio nagradu Porin za najbolju pjesmu 2010. godine. Dobitnik je nagrade za najbolje stihove na Splitskom festivalu 2017. za pjesmu „Jube moja“. Godine 2018. napisao je roman „Druga strana slutnje“ koja je u nepunih 3 mjeseca po izdavanju imala 3 reprinta i izazvala je niz pozitivnih kritika publike i struke. Vlasnik je i programski direktor poslovne škole „Proactiva“, ustanove specijalizirane za menadžersku edukaciju iz područja „soft skill“ tehnika
Sažetak ideje:
Svakodnevni život svakog od nas najčešće je determiniran raznim društvenim zadanostima. Od kada smo bili mala djeca, do odrasle i zrele dobi ponašamo se po uzusima koje nam nameće društvo.
Komunikacijsko – prezentacijske vještine pri tome igraju vrlo bitnu ulogu jer je od izuzetne važnosti znanje o tome kako artikulirati svoja razmišljanja, stavove, navike... U ovoj prezentaciji, na popularan način dotaknut ćemo se niza definiranih pravila u komunikacijskoj percepciji, koje ćemo potom staviti u kontekst životnih situacija, te tako – na žovijalan i interesantan način, približiti gledateljima specifičnosti upravljanja komunikacijskim procesima. Oduvijek se postavlja pitanje – zašto u određenim socijalnim interakcijama neki ljudi dobivaju više, a neki manje simpatija. Je li sadržaj njihovih poruka isključivi parametar percepcije auditorija prema njima ili postoje neke „male tajne“ koje, ako ih se pridržavamo, možemo značajno unaprijediti recepciju i percepciju onih s kojima smo u svakodnevnoj komunikacijskoj interakciji.
Životopis:
Željko Krušelj više se od četiri desetljeća bavi novinarstvom. Karijeru je započeo kao novinar i urednik u zagrebačkom omladinskom lista Polet te osnivač i glavni urednik koprivničkog LOK-a. Od 1982. je kao reporter, komentator ili kolumnist bio zaposlen u Areni, Danasu, Vjesniku, Nedjeljnoj Dalmaciji, Hrvatskom obzoru i Večernjem listu. Desetak je godina na raznim poslovima proveo i u regionalnom Podravskom listu te Glasu Podravine i Prigorja. Objavio je desetak knjiga i poveći broj stručnih i znanstvenih tekstova. Doktorirao je iz povijesti novinarstva na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i od 2012. je predavač, a od 2017. docent na Sveučilištu Sjever.
Sažetak ideje:
Nesporno je da je internet napravio dosad neviđeni pomak u procesu demokratizacije medija. Danas svatko može pokrenuti svoj portal ili društvenu mrežu. Nema ozbiljnijih ograničenja ni za pokretanje radijskih i televizijskih postaja, kao i svakovrsnih tiskovina. S druge strane, svakom je građaninu kao korisniku medijskih usluga omogućeno da se komentiranjem tekstova ili u blogovima uključi u raspravu o bilo kojoj temi, pridonoseći njenom rasvjetljavanju. Time se stvara dojam da novinari više nisu nužni da bi informacije nesmetano kolale medijskim prostorom. O tome svjedoči i podatak da se čitatelji, gledatelji i slušatelji sve češće koriste društvenim mrežama i pretraživačima da bi došli do potrebnih informacija, zaobilazeći medije. Posljedica je te neselektivnosti i pomanjkanja temeljnih novinarskih kriterija da je medijski prostor preplavljen netočnim ili manjkavim informacijama, ali i svjesnim dezinformacijama (Fake News).
Životopis:
Albert Vučinović rođen je u Zagrebu 1980. godine. Pohađao je V. gimnaziju i srednju glazbenu školu Blagoja Berse u Zagrebu. Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2004. godine. Diplomirao je i matematiku, smjer inženjer računarstva na PMF-u u Zagrebu, Matematički odsjek 2011. godine. Od 2009. radi kao prof. klavira u Koprivnici. Oženjen, tri sina. I voli slagati kockice...
Sažetak ideje:
Zašto nam treba još jedna vrsta kockica za slaganje? Koja je korist toga za nas i za našu djecu? Zašto samo tri vrste bloka? Što se od toga može napraviti?
Životopis:
Anne Beate Hovind, rodom iz Osla, radi na nadgledanju umjetnosti u javnim prostorima. Trenutno svoja znanja i iskustva ulaže u velik i značajan zajednički projekt koji uključuje Knjižnicu budućnosti, koju je osmislila umjetnica Katie Paterson (Škotska), a predsjednica je i zaklade Knjižnica budućnosti te društva Flatbread, urbane farme koju vodi umjetnički kolektiv Poljoprivrednici budućnosti (SAD, Belgija). Tijekom 20 godina Hovind je radila na povezivanju umjetnosti, kulture i poduzetništva te ima dugogodišnje iskustvo u suradnji s dioničarima s kojima radi na ostvarenju zajedničkih složenih i originalnih projekata. To je do sada uključivalo razvoj javnih usluga, izgradnju bolnice, gradsko planiranje, poboljšavanje dostupnosti javnih mjesta te prilagođavanje aerodroma potrebama putnika. Također, imala je vodeću ulogu kao poduzetnik za umjetnost i kulturu, primjerice kao suvlasnica kazališta te je 10 godina radila kao suvlasnica prenoćišta na brodu Innvik.
Sažetak ideje:
U šumi Nordmarka nedaleko od Osla posađene su tisuće stabala od kojih će nastati papir za posebnu antologiju knjiga koja će biti izdana za 100 godina. Od sada pa sve do tog trenutka, svake će godine jedan pisac svojim tekstom pridonijeti antologiji, a rukopisi će se neobjavljeni dobro čuvati sve do 2114. godine. Svih 100 rukopisa čuvat će se u posebno izgrađenoj prostoriji u novoj knjižnici Deichmanske koja će 2019. biti otvorena u četvrti Bjørvika u Oslu. Nitko živ danas neće znati što se zapravo nalazi u kutijama, samo to da se radi o nekim tekstovima koji će preživjeti zub vremena i biti tehnološki dostupni 2114. godine.
Životopis:
Marija Mraz rođena je u Prelogu 1963. godine. Nakon rada na administrativno-računovodstvenim poslovima, nezadovoljna postojećim stanjem za osobe s invaliditetom u Koprivnici, okupila je istomišljenike, sugrađane s invaliditetom i članove njihovih obitelji, u Udruzi osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ grada Koprivnice. Otada se aktivno bori za prava osoba s invaliditetom u lokalnoj zajednici, na nacionalnoj i europskoj razini. Neformalno obrazovanje za rad u civilnom sektoru stekla je u Hrvatskoj i u inozemstvu, a posebno u Škotskoj, gdje je stekla znanja o socijalnom poduzetništvu u organizaciji Agencije za mobilnost i programe EU. Aktivno govori engleski jezik i sudjeluje na međunarodnim događanjima za osobe s invaliditetom. Marija Mraz svojim znanjem i iskustvom pomaže i drugim organizacijama civilnog društva u Koprivnici, posebno Udruzi Roma „Korak po korak“ Koprivničko-križevačke županije i Klubu za starije osobe „Mariška“ Koprivnica. Posebno je ponosna idejna začetnica socijalnog poduzeća „KopriVITA“ u Koprivnici.
Sažetak ideje:
Udruga osoba s invaliditetom „Bolje sutra“ grada Koprivnice osnovana je 2003. godine s ciljem promjene postojećeg stanja koje nije bilo zadovoljavajuće za neovisno življenje osoba s invaliditetom u Koprivnici. Tada je bilo sve drugačije nego je sada. Nitko nas nije uvažavao niti slušao. Trebalo je jako puno truda dok nismo došli do razine na kojoj smo sada. Već na početku shvatili smo da se moramo isticati aktivnostima kako bismo pokazali svoju prisutnost u zajednici. Tako smo prvu javnu aktivnost organizirali i proveli upravo u prizemlju Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica, koja je i danas arhitektonski teško pristupačna osobama s invaliditetom. Mediji su nas počeli pratiti i pomagati nam u nastojanjima da utječemo na donositelje odluka kako bi se otklonile poteškoće s kojima se osobe s invaliditetom susreću u gradu Koprivnici, od arhitektonskih barijera, preko mobilnosti osoba s invaliditetom i senzibilizacije poslodavaca za zapošljavanje osoba s invaliditetom, do pomoći mladima koji stradavaju u prometu. Od 2006. godine direktno sudjelujemo u radu različitih tijela u kojima se donose odluke i možemo predlagati ono što je u korist građana s invaliditetom prije nego se odluke donesu. Cilj Udruge je stvoriti uvjete za zapošljavanje i onih koji se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada. Stoga smo se prijavili na natječaj EU i dobili projekt za pokretanje socijalnog poduzeća. Još malo...i KopriVITA će krenuti.
Životopis:
Dianu Bekavac zanima društveno odgovorno poduzetništvo, a zalaže se za jednakopravnost, LGBTI i ljudska prava, prava životinja (nespecizam). Vjeruje u cjeloživotno učenje i rado pohađa edukacije poput "Pisanje i provedba projekata financiranih iz EU fondova", završila je zagovaračke treninge u organizacijama RFSL u Švedskoj i Stonewallu u Londonu, edukaciju prodajne psihologije ERSTE NGO Academy u Beču, trening za menadžment volontera. Nekoliko godina vodila je pizzeriju s ocem, kasnije se na dvije godine okušala i u korporativnim vodama u prodaji u Allianzu, zadnjih 5 godina članica je K-zone u kojoj se u početku najviše angažirala oko organizacije Vox Feminae festivala, a od 2016. u K-zoni i radi kao voditeljica administracije i financija te je članica izvršnog odbora. Od svega što voli na prvom mjestu su ipak financijski izvještaji i hrpe excel tablica, komunikacija, organizacija, povezivanje, zagovaranje te prodaja i promocija svega u što vjeruje.
Sažetak ideje:
Strašne žene su društvena igra koja promiče i slavi doprinos žena društvu. Potiče na rušenje predrasuda o sposobnostima, interesima i postignućima žena te inspirira nove generacije strašnih žena - i sve to uz dobru zabavu!
U "K-zoni" vjerujemo u učenje kroz zabavu i igru. Naša vizija je društvo neopterećeno rodnim i spolnim kategorijama, koje aktivno pomaže poboljšati uvjete života svim članovima svoje lokalne zajednice. Zato je društvena igra “Strašne žene” prirodan nastavak vrijednosti koje promoviramo i aktivnosti koje provodimo kroz posljednje desetljeće.
Životopis:
Od malih nogu gastarbajter u Njemačkoj, vratio se na Rab kod dide i bake da im „uljepšam“ zlatne godine svojim pubertetom. Prije nego sam postao Koprivničanac, živio sam na relaciji ljeto Rab, zima Njemačka. Kad smo supruga i ja počeli živjeti zajedno, znao sam ispeći jaje i frigat ribu. Moje treće jelo, koje mi je ona pokazala, bio je čušpajz. I tako je sve počelo, kuhinja je bivala sve više moja, obitelj sita, a ja sam dobio krila. Nakon Masterchefa radio sam kao učitelj kuharstva u koprivničkoj Obrtničkoj školi, prije godinu dana upisao fakultet gastronomije u Splitu. Kuham gdje me pozovu ili idem tamo gdje kuhanjem mogu nekome pomoći. Sve kuhinje svijeta su moje kuhinje iako kad kuham za strance 80% u mojoj ponudi su hrvatska domaća jela. Istražujem, učim, dižem se i padam. Ali uvijek sam spreman s kuhačom u ruci. Trenutni status: deda – student.
Sažetak ideje:
„Pazi kako jedeš, zmazat ćeš majicu“. V.B. 5 god.
„Pojedi to do kraja, inače nema van.“ V.B. 7 god.
„Ne lupaj nogama o stol dok jedeš, budi miran“ V.B. 9 god.
I, gdje je tu zabava, pitam ja vas. Od malih nogu jedenje postaje stres jer umjesto da se prepustimo bojama i okusima pokušavamo slijediti upute kako NE BITI sretan za stolom. Srećom, postoje ljudi koji te kasnije u životu nauče da je okupljanje za stolom divan doživljaj, a postoje i cijeli narodi koji tako žive. Jedu i uživaju. U zajedništvu.
Životopis:
Rodom iz Novigrada Podravskog, no trenutno stanujem u Legradu. Prvostupnica sam sestrinstva, radim kao nastavnica zdravstvene skupine predmeta u Srednjoj školi Koprivnica predajući medicinskim sestrama - tehničarima opće njege nastavne predmete vezane za njegu djeteta no i izborni predmet hrvatski znakovni jezik (HZJ). Intervenor sam za gluhe i gluhoslijepe osobe. Volontiram u „Grupi za potporu dojenju Slonići“ u Koprivnici.
Sažetak ideje:
Pjevanje na znakovnom jeziku nije moja inovacija, ali jest moja velika ljubav koju želim prenijeti na svoje učenike. Kako je od prošle godine učenicima smjera medicinska sestra-tehničar Srednje škole Koprivnica uveden izborni predmet HZJ željela sam pokazati ostalim učenicima i nastavnicima i tu dimenziju hrvatskog znakovnog jezika. Budući da je to potpuno drugačiji predmet od svih ostalih koji se baziraju na njezi pacijenta učenici su mogli pokazati i svoju drugu stranu – kreativnost i tako su sami osmislili scene u videospotovima, većinom sami snimali pa i montirali. Motivacija je bila čisto intrizična što mi je i bio cilj, u startu su znali da će nagrada biti nešto više nego li ocjena. Ponos, sreća i zadovoljstvo te ponajviše osjećaj uspjeha učenika nakon objavljivanja spotova bio je nemjerljiv. Realiziravši svoju ideju nadošla je još jedna vidjevši da je glazbena grupa čiju su pjesmu učenice pripremile na HZJ-u gostujuća u obližnjem nam gradu. Pokazala se mogućnost za još jednu lekciju učenicima, a to je ako ne probaš nećeš ni uspjeti. Obratila sam se jednom porukom grupi Detour koja nas je odmah pozvala da nastupamo s njima uživo. Ovim malim projektom postiglo se puno velikih i bitnih stvari. Učenici su omogućili korisnicima znakovnog jezika „čuti“ pjesme, čujućim osobama približiti HZJ i pobuditi interes prema njemu te im umanjiti strah od nepoznatog, a sebi pokazati da se trud isplati te da treba živjeti snove, maštati odnosno usuditi se pokušati.
Životopis:
Kao par i partnerstvo osnovani smo 2003. u Koprivnici. Većinu tog vremena živjeli smo u Zagrebu gdje smo završili svoje visokoškolsko obrazovanje, razvili i vodili nekoliko zajedničkih projekata. Od 2004. do 2011. organizirali smo multikulturni volonterski kamp i festival „Mnogo u malom“.
Nakon kratkih izleta rada u struci zajedno smo skrenuli u avanturu ugostiteljstva i isprobali većinu njegovih oblika. Vodili smo mali vegetarijanski catering, tradicionalnu konobu na otoku Hvaru, radili u fine dining restoranu na Biokovu te u pekari u Zagrebu. Uz ljubav prema gastronomiji, ostale strasti u životu su nam fotografija, književnost, vrtlarstvo, joga i skandinavski dizajn. Od početka ove godine roditelji smo veselog Rujana Ruma Hećimovića.
Sažetak ideje:
Odrastanje djeteta u malo drugačijem životnom okruženju i odgovori zašto ne želimo živjeti izolirani u svom vlastitom stanu samo zato jer smo roditelji. Beba Rujan rodio se početkom godine u maloj sustanarskoj zajednici sačinjenoj od 6 odraslih osoba i 2 psa. Motivirani idejom pretvaranja odrastanja djeteta u zajednički nadobiteljski poduhvat istražili smo primjere sličnih načina života po svijetu i kroz prošlost. Vodeći se starom izrekom da je potrebno cijelo selo da se podigne jedno dijete odlučili smo osnovati svoje malo selo u centru najvećeg grada. U svom izlaganju dotičemo se tema atomske obitelji, principa odgoja u velikim alternativnim zajednicama, obiteljskih zajednica Podravine i ideja permakulturnog načina života. Ovim predavanjem želimo dati svoje mišljenje u sve aktualnijoj raspravi o definiciji obitelji. Na vječni komentar „sad imate dijete i trebate se uozbiljiti“ nudimo vam sljedeći odgovor…
Životopis:
Rođen u Zagrebu kako kažu odrasli, ili Zabregu kako ga zovu djeca. U tom Zabregu, njemu najljepšem gradu na svijetu, pjesnik, književnik i novinar Mladen Kušec i danas živi i radi. I kad piše i kad razgovara s djecom na Hrvatskom radiju ili televiziji, njegova su tema djevojčice i dječaci, mame i tate i svijet koji ih okružuje. Kušec uz pomoć svojih popularnih radio i TV emisija (Tonkica Palonkica frrr, Bijela vrana, Hihotići, Patuljci pojma nemaju, Sedmi vjetar), četrdesetak knjiga pjesama, romana i slikovnica (sjetimo se nekih: Plavi kaputić, Dobar dan, Volim te, Joj, Istinite priče, Slijedi me, Mama, tata i ja (nagrada „Mato Lovrak“), Krijesnice predgrađa, Tajna desne ruke, Pitalice skitalice, Pijetao koji je pao s neba, Miris tajne, Potraga za Bijajom, Tajne zagonetne šume, Kuštravi, Kako vrijeme leti) , pomaže i djeci i roditeljima bolje razumjeti i snaći se u svakodnevnim ljepotama i brigama.
Među posebice hvaljenim i gledanim njegovim televizijskim emisijama bila je ona pod naslovom „Putujemo Hrvatskom“. Već jedanaest godina raduje slušatelje emisijom na Hrvatskom radiju „Zagonetno putovanje – putujemo Hrvatskom“ koju osmišljava svakog tjedna s akademikom Josipom Bratulićem. Iz tih putovanja nastala je knjiga „ Priče, bajke i legende„.
Kušec se s uspjehom okušao i u kazalištu. Njegova predstava Lili i Vili ili… s uspjehom se dugo izvodila, kao i druge njegove predstave: Volim te (prvi hrvatski musical za djecu), Zašto gnjaviš malo dijete?, Veliki doček, Zakopano blago, HAKove zgode, Spas na 93 ili priča o vatri, Čudo u ormaru, Veliki bal.
Sažetak ideje:
Koliko često vaše dijete gleda ljude s kojima razgovara u oči. Kamo njegov pogled luta? Luta li po prirodi, vidi li osmjeh na nečijem licu, suzu u prijateljevom oku ili razmišlja tko je što napisao ili objavio na internetu. Da li mu je mobitel često u ruci ili daljinski od televizora. Već godinama radim s djecom i primjećujem kako djeca danas ne znaju razgovarati ili me pogledati u oči. Zašto je tome tako i kako tome doskočiti pokušat ću odgovoriti u svom govoru.
Životopis:
Po struci diplomirani socijani radnik, Tomislav Velić predsjednik je „Bubamare“ Udruge osoba s invaliditetom Vinkovci, te koordinator i projekt menadžer u Udruzi. Vrlo je aktivno posvećen promicanju kvalitete života osoba s invaliditetom.
Sažetak ideje:
Priča koja je lijepo odjeknula Hrvatskom – u Vinkovcima će se otvoriti „Buba bar“ u kojem će raditi Marija, Tina, Domagoj, Alen i Ivan - konobari „bubamarci“. Ovi konobari su osobe s Downovim sindromom koje pod stručnom paskom Paola Bogdana svladavaju i uvježbavaju vještine potrebne za jednog konobara „bubamarca“. Iznimno smo ponosni na ovaj uspješno pokrenut projekt koji potiče socijalno poduzetništvo i osobama s invaliditetom omogućuje aktivnu integraciju u svijet rada. Duboko svjesni činjenice kako je većina osoba s invaliditetom nezaposlena ili je zaposlena u zanimanjima nižeg platnog razreda te kako mnoge osobe s invaliditetom žive u uvjetima siromaštva, a s tržišta rada posebno su isključene one koje žive u ruralnim područjima, odlučili smo to promjeniti.
Životopis:
Bavim se IT-om od svoje 14 godine. IT mi je bio nešto kao hobi no kako sam odrastao shvatio sam koliko je to dio moje svakodnevice... I ono što je najbitnije, od IT-a se može živjeti. Nakon tog shvaćanja ozbiljno sam se bacio u IT vode te krenuo s programiranjem prvih vlastitih aplikacija. Sve to je pomoglo u razvijanju mojih znanja i vještina te ono najbitnije - razmišljanja. Pomoglo mi je i da doživim svoj najveći uspjeh - otvaranje virtualne tvrtke s Googleom. Nakon toga projekti su se počeli samo stvarati. No to mi nije bio cilj. Osjećao sam se prazno... Zato sam odlučio prenositi znanje na druge. Danas držim IT radionice u knjižnici i u Koprivničkom poduzetniku.
Sažetak ideje:
Jeste li ikad čuli za darknet? Za tajno mjesto interneta za koje su potrebne šifre, posebni softveri i slične stvari da bi mu se pristupilo. Stvari koje se tamo nalaze ne možemo naći guglanjem i jednostavnim pretraživanjem interneta. U svom govoru dotaknut ću se „života“ i rada na tom mjestu i opasnosti koje se tamo nalaze.
Životopis:
Marko Košiček kemičar je koji istražuje svijet temeljnih biomedicinskih znanosti. Diplomirao je i doktorirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a trenutno je zaposlen na Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković gdje istražuje utjecaj lipida na razvoj Alzheimerove bolesti. Paralelno s time popularizira znanosti i obrazuje mlade znanstvene nade. Vodi znanstvenu emisiju Treći element na HRT3, član je tima koji priprema hrvatske reprezentativce za Međunarodnu kemijsku olimpijadu, utemeljitelj je Društva za edukaciju van okvira te dugogodišnji član organizacijskog odbora Ljetne škole znanosti za srednjoškolce. Pobijedio je na međunarodnom natjecanju Laboratorij slave (FameLab) 2008. trominutnom prezentacijom pod naslovom Biokemija ljubavi, koja mu je donijela i vrijedno medijsko iskustvo. Sudjeluje na gotovo svim popularno-znanstvenim manifestacijama u Hrvatskoj, a svoje iskustvo u komunikaciji znanosti s obje strane kamere kroz radionice prenosi budućim znanstvenicima, ali i medijskim djelatnicima. Zajedno s kolegom Sašom Cecijem dobitnik je Državne nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti za 2014.
Sažetak ideje:
Istraživanja su pokazala kako većina ljudi pojam „znanstvenik“ veže uz bradatog muškarca s naočalama u kuti okruženog opasnim kemikalijama i knjigama. Znanstvenici su suvereni u svom području, međusobno komuniciraju specifičnim tehničkim rječnikom, no koliko su vješti komunikatori u stvarnom svijetu elektroničkih i društvenih medija? Imidž znanstvenika u javnosti osim medija kreiraju i oni sami, no često ne barataju znanjima koja bi im pomogla da tu sliku o sebi poprave. Naprotiv, vrlo često se razočaraju i izbjegavaju medijske istupe, što vješto koriste blagoglagoljivi prodavači magle koji sve više dobivaju medijskog prostora. Stoga je vrlo važno raditi na razvoju komunikacijskih vještina kod znanstvenika, ali i na podizanju razumijevanja znanosti i znanstvene metode kod medijskih djelatnika.
Životopis:
Mladenka Majerić zadnjih 6 godina svoju motivaciju, znanje i vještine odlučila je upotrijebiti kako bi ostvarivala misiju udruge CRVENI NOSOVI klaunovidoktori - donijeti radost onima koji je najviše trebaju. Prije toga je imala višegodišnje iskustvo rada u profitnoj djelatnosti, ali ju je rad u organizacijama civilnog društva privlačio još od studentskih dana. Kao izvršna direktorica udruge svakodnevno se suočava s izazovima vođenja organizacije i bez obzira na to što se radi o neprofitnoj djelatnosti, a možda upravo zbog toga, odgovornost za vođenje udruge je izuzetno velika, a potreba za novim znanjima i vještinama neprekidna. Mladenka se educirala (i još uvijek se educira) u ekonomiji, odnosima s javnošću, projektnom menadžmentu i upravljanju. Posebno je zanimaju teme razvoja socijalnog kapitala, prikupljanja sredstava (fund raising) i društvenih inovacija.
Sažetak ideje:
U sadašnjem trenutku u Hrvatskoj ne postoji jasna predodžba što znači profesionalni menadžment u neprofitnim organizacijama, je li uistinu toliko značajan za ostvarivanje misije organizacije kao i koja znanja i vještine bi trebale imati osobe koje vode neprofitne organizacije, te da li se taj rad plaća ili je baziran na volonterstvu. Budući da je svaka organizacija uspješna koliko je odgovoran i kompetentan menadžment koji ju vodi, to isto vrijedi i za neprofitne organizacije, budući da je poslovni proces vrlo sličan kao i u profitnim sustavima, osim što je cilj djelovanja usmjeren na opće dobro i ne bi se trebao voditi interesima pojedinaca već društva u cjelini. Pokušat ću dati prikaz koji su to svakodnevni izazovi, pitanja i situacije u kojima se nalazi menadžment neprofitnih organizacija i zašto je to jedan od najzanimljivijih, intenzivnijih i nagrađujućih poslova koje možete imati.
Životopis:
Pero Tomas medicinski je tehničar zaposlen u OB „Dr. Tomislav Bardek“. Bodybuildingom se bavi od svoje dvanaeste godine. Natječe se od 2006. godine. Jedan je od najtrofejnijih hrvatskih bodybuildera mlađe generacije. Nastupio je na preko 40 bodybuilding/fitness natjecanja u inozemstvu, a od toga ima 35 odličja. Petnaest godina posvetio je bodybuildingu od toga deset godina natjecateljskom fitnessu i bodybuildingu dok se sada tim sportom bavi rekreativno i kao trener. Sretno oženjen.
Sažetak ideje:
U današnje doba puno se pažnje posvećuje tome da se po nečemu istaknemo, da budemo prvi. Što podrazumijevamo pod pobjedom? Poučen svojim iskustvom Pero Tomas će pokušati objasniti što on smatra bitnim za pobjedu te kako pronaći motivaciju za istu. Kakva je osoba postao i što je naučio u izmjenama pobjeda i poraza saznat ćemo iz njegova govora.
Životopis:
Saša Ceci radi na Institutu Ruđer Bošković gdje proučava pobuđena stanja i raspade raznih subatomskih kratkoživućih kvantnih objekata i sistema. Povremeno predaje razne fizike i programiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Osim znanstvenim radom i nastavom, bavi se i promocijom znanosti. Teži je dio voditeljskog i autorskog dvojca znanstvene emisije na HRT-u pod nazivom "Treći element". Također je i jedan od (dvadesetak) osnivača "Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja", neformalne grupacije znanstvenih entuzijasta te suorganizator njihovih mjesečnih tribina o razbijanju mitova "Skeptici u pubu". Autor je knjige "Blesimetar iliti koliko je krivo biti u krivu" koja je napisana prema istinitom... blogu "Jutarnjeg lista" na kojem je objavio stotinjak znanstveno-popularizacijskih tekstova o psihologiji i parapsihologiji, skepticizmu i lakovjernosti, pa čak i o vjeri i ateizmu. Pisao je dosta o obrazovanju i nastavi pa je završio i kao urednik par aktualnih udžbenika za osnovnoškolsku fiziku u izdavačkoj kući "Profil". Rođen je i živi u Zagrebu, oženjen je i ima dvoje djece. U slobodno vrijeme voli svirati gitaru, što ne znači da ju i zna svirati.
Sažetak ideje:
Poznati američki astronom i promotor znanosti Carl Sagan rekao je da je naše društvo potpuno ovisno o znanosti i istovremeno tako organizirano da praktično nitko ne razumije znanost. Njegov zaključak bio je da je to recept za katastrofu. Brojni događaji koji se odvijaju četvrt stoljeća kasnije daju mu za pravo. Od alternativnih činjenica do najluđih teorija zavjera potpuno bez ikakvog temelja u stvarnosti, lijepo upakirane neistine postale su široko prihvaćene. Bez srama ih iznose gotovo svi - od utjecajnih svjetskih političara i medija, do raznih poznatih glumaca i sportaša. Čak ni znanstvenici i drugi stručnjaci nisu imuni na njih. Kome onda možemo vjerovati? Kako razlučiti objektivnu stvarnost od nečije mašte? Možemo li nekako izbjeći Saganovu crnu viziju? Čarobna formula ne postoji, ali nešto ipak možemo napraviti da smanjimo štetu. Što točno - poslušajte na predavanju.
Životopis:
Snježana Šlabek već drugu godinu zaredom nalazi se na britanskoj listi 100 svjetskih „moversa & shakersa“ za područje digitalnog učenja. Njezina strast je digitalna transformacija i sve što nosi sa sobom; od novih načina učenja do novih poslovnih modela i upravljanja promjenama. Posljednjih desetak godina pokrenula je brojne inicijative iz područja digitalnog učenja, upravljanja znanjem i idejama te osvojila niz nagrada iz struke u Hrvatskoj i svijetu.
Sažetak ideje:
U vrijeme digitalne transformacije mijenja se svijet na kakav smo navikli, promjene su brze i dramatične; drugačije radimo, učimo, poslujemo. Koje su to digitalne vrijednosti koje nas oblikuju? Kroz primjer gejmifikacije upoznat ćemo se s novim načinima motivacije, uključivanja i učenja. Gejmifikacija kao model online učenja, ali i gejmifikacija kao novi pristup u poslovanju, od upravljanja ljudskim potencijalima i ideja menadžmenta do novih poslovnih modela.
Životopis:
Profesionalna učiteljica, po zvanju, zanimanju i unutarnjoj motivaciji. Sve što naučim dijelim s kolegama, učenicima i svima koje zanima. Uspješnost poučavanja otkrivam u kombiniranju stvarnog i virtualnog svijeta; od kule za princezu do društvenih mreža.
Urednica digitalnog časopisa “Pogled kroz prozor” i portala ucitelji.hr. eTwinning ambasadorica za Hrvatsku i voditeljica projekta Dabar, “Sigurnost djece na internetu” i ENABLE.
Dvadeset pet godina predavala sam matematiku i informatiku u OŠ Veliki Bukovec, a od ove godine pridružila sam se Algebrinu timu kao Savjetnica za obrazovanje. Microsoft Innovative Educator Expert i Microsoft Certified Educator, članica Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje te stručnjakinja u radnim skupinama za izradu kurikuluma informatike i međupredmetne teme IKT u obrazovanju.
Autorica sam niza udžbenika i zbirki za informatiku i matematiku za osnovne i srednje škole, nekoliko edukativnih, multimedijskih programa za učenje matematike, online tečaja “Logo – online učenje programiranja“ te znanstvenih i stručnih članaka za časopise i konferencije.
Sažetak ideje:
Razvijanje računalnoga razmišljanja njeguje pristup rješavanju problema koji je primjenjiv na računalu. Takvim pristupom mijenja se uloga korisnika od konzumenata medija i tehnologije prema interaktivnim stvarateljima. Razvijaju se vještine logičkoga zaključivanja, modeliranja, apstrahiranja te rješavanja problema. Računalno razmišljanje univerzalna je vještina koja potiče preciznost i sustavnost, a može se primijeniti u različitim područjima i u svakodnevnome životu. Kvalitetnim informatičkim obrazovanjem koje se temelji na računalnom razmišljanju i kreativnosti, omogućuje se razumijevanje i mijenjanje svijeta koji nas okružuje.
Životopis:
Tea Žakula je docentica i voditeljica Laboratorija za energetsku učinkovitost na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) Sveučilišta u Zagrebu. Matematičku gimnaziju Matija Antun Reljković u Vinkovcima završila je 2002. godine, nakon čega upisuje Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje diplomira 2007. godine. Godine 2008. odlazi u Sjedinjene Američke Države na sveučilište Massacusetts Institute of Technology (MIT), gdje 2010. godine završava znanstveni magisterij, a 2013. godine doktorat, s glavnom specijalnošću iz područja energije, te sekundarnom iz područja poduzetništva. Za postignuća tijekom diplomskog i poslijediplomskog studija dodijeljene su joj brojne nagrade, od čega se mogu izdvojiti stipendije Energy Fellowship i Martin Fellowship, koje se dodjeljuju izvrsnim studentima MIT-a za istraživanje u području održivog razvoja i energetike. Također je boravila na stručnoj praksi na sveučilištu Harvard University (Cambridge, MA, SAD) te predavala na sveučilištu Northeastern University (Boston, MA, SAD). Nakon povratka u Hrvatsku, inicirala je ideju o osnivanju Laboratorija za energetsku učinkovitost pri FSB-u, s ciljem unapređenja kvalitete istraživanja i edukacije u području energetske učinkovitosti. Laboratorij od svog osnutka 2013. godine surađuje s brojnim domaćim i inozemnim institucijama na temama naprednog upravljanja u zgradama, sudjelovanja zgrada u sustavu pametnih mreža, računalnim simulacijama i energetskoj učinkovitosti u području zgradarstva, pasivnim strategijama grijanja i hlađenja te toplinskoj ugodnosti. Osim rada u struci, Tea Žakula aktivno sudjeluje u očuvanju hrvatske tradicijske baštine. Urednica je pet knjiga te asistentica pri objavljivanju petnaest zbornika radova iz područja hrvatske tradicijske baštine. Sudjelovala je u organizaciji petnaest seminara folklora i etno-revija koje prezentiraju moderne frizure i kreacije inspirirane tradicijskima. Također je predavačica plesnog pisma na seminarima folklora.
Sažetak ideje:
Danas kada govorimo o pametnim telefonima, pametnim satovima, pametnim mrežama, pametnim gradovima… postavlja se pitanje -- koliko su pametne naše zgrade i što uopće karakterizira pametnu zgradu? Da li je pametna zgrada ona s desetcima ili čak stotinama senzora koji prate njeno ponašanje ili od pametne zgrade očekujemo puno više? Da li smo danas pametniji od termita? Da li uz najmodernije materijale i tehnologije radimo zgrade koje su bolje od onih izgrađenih u 12 stoljeću? Kroz primjere iz biljnog i životinjskog svijeta, primjere tradicionalne i moderne arhitekture te primjere antičkih i najmodernijih tehnologija u zgradama, potražit ćemo odgovore na pitanje: Gdje smo i kuda idemo s našim zgradama?
Životopis:
Irena Orlović, autorica nagrađivane web-aplikacije „Pametnica“ na kojoj se nalazi preko 1000 edukativnih materijala u elektroničkom obliku koje je samostalno izradila baveći se grafičkim dizajnom, a namijenjenih roditeljima kao pomoć u radu s djecom. Također je autorica kompleta inovativnih igara za rano poticanje govorno-jezičnog razvoja, predčitalačkih i predmatematičkih vještina.
Vlasnica i urednica splitske izdavačke kuće Harfa koja objavljuje literaturu iz područja ranog poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja. Posao kojim se bavi razvijala je kroz vlastito iskustvo temeljeno na dugogodišnjem radu s djevojčicom koja je dijete s teškoćama u razvoju kao i radu s drugih dvoje djece.
Ove je godine proglašena poduzetnicom godine u kategoriji socijalnog poduzetništva.
Trenutačno studira psihologiju paralelno s neuro-lingvističkom psihoterapijom. Njezina je misija postala pomagati roditeljima, kao i svima onima koji žele osigurati djeci zdrav fizički i psihički razvoj, doći do korisnih informacija.
Sažetak ideje:
Neuroznanost je došla do brojnih fascinantnih saznanja kad je razvoj dječjeg mozga u pitanju, ali zaokupljeni ekonomsko-političkim problemima u Hrvatskoj, nažalost, vrlo malo govorimo o tome. Poznato je da inteligencija nije u potpunosti nasljedna, nasljeđujemo samo skicu, a način na koji će se graditi i razvijati mozak ovisi o interakciji djeteta s roditeljima i okolinom. Mozak novorođene bebe jednak je tek 1/4 mozga odrasle osobe, a čak do 3. godine razvije se do oko 80% mozga odrasle osobe. Možemo slobodno reći da roditelji imaju moć u tom razdoblju, ali i kasnije, oblikovati dječji mozak. Na što trebaju obratiti pozornost? Zašto je emocionalna inteligencija temelj zdravog intelektualnog razvoja djeteta i kako je razvijati od najranije dobi? Što sve pripada ranoj stimulaciji? Kako je nastao projekt Pametnica?
Životopis:
Andreja Salajec diplomirala je ekonomiju na Sveučilištu u Zagrebu. Živi i radi u Koprivnici, a bavi se testiranjem softvera i upravljanjem projektima. Godine 2013. pokrenula je s prijateljicom Mašom Zamljačenec udrugu Mamuze i otada se intenzivno bavi organizacijom raznih događanja u Koprivnici – izložbi, predstava, književnih i filmskih večeri, koncerata te dvaju festivala: Street art festivala i Festivala izvedbenih umjetnosti.
Maša Zamljačanec diplomirala je povijest umjetnosti i francuski jezik i književnost, a kuriranjem se bavi od 2009. godine, prvo kao studentica, zatim kao slobodna kustosica i vanjska suradnica Muzeja grada Koprivnice i AK galerije. Vodi umjetničko-istraživačke projekte i radionice unutar organizacija institucionalne i izvaninstitucionalne kulturne scene. Jedna od osnivačica udruge za promicanje suvremene umjetnosti i kulture Mamuze. Posljednjih sedam godina uspješno surađuje s umjetnicima i profesionalnim izvođačima, ali i s pojedincima bez akademskog umjetničkog i izvođačkog obrazovanja. Trenutno razvija vlastiti pedagoški pristup u Muzeju grada Koprivnice.
Sažetak ideje:
Postoje veliki i mali gradovi, a postoji i najmanji grad na svijetu. Postoje izmišljeni gradovi, gradovi na vodi, gradovi svjetlosti, gradovi koji koji ne spavaju, gradovi na drugi pogled, rodni gradovi, gradovi anđela, kulture, bicikala, gradovi na četiri rijeke i gradovi sa 1000 lica.
O gradovima se pišu romani, priče, pjesme i eseji. Po gradovima se imenuju djeca. O gradovima se snimaju filmovi. Ako ste upravo pogledali jedan takav film, a nije se zvao „Urbana arhitektura“, vjerojatno ste pogledali film o nekoliko ljudskih priča koje se međusobno isprepliću.
Iako o njemu još nije snimljen dugometražni fim, Koprivnica je grad po mjeri čovjeka, a to nije slučajnost. Koprivnica je grad u kojem detalji čine razliku. Od institucije do undergrounda, Koprivnica je oduvijek bila grad ljudi koji djeluju u zajedništvu. Grad ljudi od akcije koji sviraju, studiraju, dizajniraju, glume, fotografiraju, knjižničare, bicikliraju, ekovrtlare... Grad ljudi koji jedni od drugih uče i nasljeđuju želju i ideju o stvaranju grada koji je mali, ali je veliki.
Životopis:
Andrea Kaštelan, Arijana Lekić-Fridrih i Marin Leo Janković bivši su i sadašnji studenti Akademije dramske umjetnosti koji se bave kulturnim i medijskim stvaralaštvom okupljeni u udruzi Media Punkt. Samostalno i zajednički djeluju u području filma i video umjetnosti.
Sažetak ideje:
„Od5do95“ multimedijalni je umjetnički web projekt koji služi kao medij za prenošenje priča i iskustava. Djevojčice, djevojke i žene progovaraju o tome što znači biti žena u Hrvatskoj u 2016. godini te kako se njihov životni put razlikuje od onog njihovih majki, baka i prabaka. Ženske se priče još uvijek najčešće prenose s koljena na koljeno, a naš je cilj potaknuti takav međugeneracijski dijalog, ali ne unutar četiri zida nego u javnom prostoru. Svaka od žena predstavlja jednu godinu života - od 5 do 95 godina, a cijeli je projekt spoj filma, videa i interneta kao medija. Svojevrsna vremenska crta dopušta nam pregled doku-ispovijedi o životu hrvatskih žena u 21. stoljeću.
Životopis:
Rođena sam u Zagrebu 24.12.1961. godine.
Prva tri razreda osnovne škole završila je u Njemačkoj. Završila je Klasičnu gimnaziju i diplomirala pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Govori i piše na njemačkom, francuskom i engleskom jeziku. Sporazumijeva se na talijanskom i slovenskom.
Prvih deset godina radila je u francuskoj aviokompaniji AIR FRANCE na različitim poslovima predstavništva u Zagrebu. Sljedećih 12 godina radila je kao voditeljica predsjednika uprava ili članova uprava u velikim internacionalnim i domaćim tvrtkama – Magma, Siemens, HT, Zagrebačka pivovara/InBev, Metro Cash&Carry i Dioki. Godinu dana bila je šefica Kabineta ministra gospodarstva.
Nakon 22 godine intenzivnog rada i korporativne karijere, u ožujku 2011. ostaje bez posla. Slijede šok i nevjerica.
Krajem 2013. godine pokreće Facebook stranicu Čitaj knjigu, a pola godine kasnije i blog istog imena. Njezin hobi i ljubav prema knjigama ubrzo su prerasli u poduzetnički pothvat.
Udana je i majka troje djece.
Njezini hobiji su čitanje, putovanje i plivanje.
Sažetak ideje:
Kako sam se nakon 22 godine korporativne karijere u potpunosti posvetila knjigama. Nenadani otkaz i nemogućnost da pronađem novi posao u 49. godini života shvatila sam kao znak da svoju strast i ljubav prema knjigama podijelim i s drugima. Na nagovor prijatelja koji su voljeli čuti moje preporuke za čitanje otvorila sam facebook stranicu Čitaj knjigu i nadala se nekih 500-tinjak ljudi koje će zajedno sa mnom razmjenjivati preporuke i doživljaje iz pročitanih knjiga. Ubrzo je ukazala potreba da otvorim i blog Čitaj knjigu (za one koji nisu na društvenim mrežama). Danas je Čitaj knjigu u vrhu najpopularnijih blogova i Facebook stranica u regiji. Na stranici je 113.000 ljudi kliknulo tipku - sviđa mi se. Facebook stranica dotiče oko 1.000.000 ljudi. Oko 100.000 ljudi je angažirano na stranici i ljubav prema knjigama i sve što je vezano uz knjigu se širi. Danas hobi, blog Čitaj knjigu, polako postaje biznis.
Životopis:
Već 57 godina zove se Vitomira Lončar. Bila je kazališna i filmska glumica, TV voditeljica, znanstvenica, doktorica znanosti, producentica, osnivačica i ravnateljica kazališta Mala scena, docentica na nekoliko fakulteta, blogerica, žena i majka.
Kazalište, od prakse do teorije, čini najveći dio njezinog života. Učenje ju čini sretnom, a aktivizam ispunjenom.
Odigrala je šezdesetak uloga i producirala osamdesetak predstava i događanja, nagrađivana je za svoj rad mnogim domaćim međunarodnim nagradama, ali svojim najvećim uspjehom smatra potrebu da svojim svakodnevnim radom doprinosi razvoju zajednice.
Zalaže se za društvo u kojem će obrazovanje, kultura i znanost biti pokretači razvoja, a izvrsnost glavni kriterij.
Kulturne politike i skidanje stigme s oboljelih od epilepsije valjani su joj razlozi za odlazak na barikade.
Osobni moto joj je: „Zapali jednu svijeću i bit će manje mraka“.
Sažetak ideje:
Kazalište za mladu publiku u Europi već nekoliko se desetljeća bavi problemima s kojima se mladi susreću u svom svakodnevnom životu. Tabu teme sve se češće nalaze na repertoarima kazališta i približavaju ga onome što je još prije 25 stoljeća Aristotel smatrao svrhom kazališne umjetnosti - da publiku dovede do katarze. Epilepsija je najčešća neurološka bolest od koje u Hrvatskoj boluje više od 40 tisuća ljudi. Epilepsija je također bolest koju prati stigma. Jedna sam od tih 40 tisuća građana Hrvatske koja živim s bolešću. Kao producentica, odlučila sam napraviti prvu kazališnu predstavu u Europi koja se bavi ovom tematikom, a u svrhu skidanja stigme.
Životopis:
Anđelo Jurkas je redatelj/scenarist, diplomirani pravnik, pisac, glazbenik, nastavnik/učitelj te jedan od vodećih pop kulturnih novinara TV i tiskanog novinarstva u Hrvatskoj. Objavio je dosad 9 samostalnih literarnih, a jednako toliko naslova ima u pripremi. Snimio je dva glazbena albuma, a do kraja 2015. i kroz 2016. objavit će još dva samostalna glazbena naslova. Urednik je i autor nekoliko TV emisija u predprodukciji. Piše recenzije, intervjue, kritičke osvrte, eseje, zapažanja, putopise, novele, pjesme, prozu i poeziju te scenarije, snima dokumentarce, video spotove, marketinške filmove te je nadasve koncentriran na igranofilmski dio karijere i najavljene buduće projekte.
Sažetak ideje:
U procesu je velika reforma nacionalnog školskog sustava te se pokušava dosadašnjem osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju pristupiti na moderniji način, odgovarajući vremenu i prostoru u kojem živimo. Između ostalih noviteta pokrenuli smo (TKO?)inicijativu da predmet radnog naziva „Pop kultura“ postane dijelom nacionalnog obrazovnog kurikuluma. Radi se o pokušaju osvješćivanja odgovornih o potrebi proširenja sve sile znanja kod djece i mladih ljudi ne bi li se na koncu srednje škole dobilo što obrazovanije i opće kulturno aktivnije dijete ili mladu osobu koja će na fakultetima ili ako ne odluče daljnje studiranje biti daleko aktivnije angažirana po pitanjima svih sadržajnih dijelova koji spadaju u predmet pop kulturu, zapravo opću kulturu vremena u kojem živimo - 21. stoljeća.
Životopis:
Diplomirao je ekonomiju u Zagrebu. Magistrirao komunikologiju i liderstvo u SAD-u gdje je obranio doktorat na temu odnosa vjere i rada u Hrvatskoj. Poslovnu etiku i liderstvo predaje na Veleučilištu Vern. Poslovni je trener s ETIKom i vodi Udrugu poslovnih ljudi partner koja želi inspirirati integritet u svakodnevnom životu i radu.
Sažetak ideje:
Više od 90 posto građana Hrvatske izjasnilo se kršćanima. Istodobno, Hrvatska je među pet najkorumpiranijih zemalja Europske unije. Kako premostiti taj jaz? Zašto Hrvatska ne primjenjuje svoje deklarativne vrednote u društvu i ne učini ga boljim i kvalitetnijim za život?
Kako bi Hrvatska mogla (i trebala) izgledati kada bi većina nas primijenila svoje (etičke, moralne) vrijednosti i vrednote u svom radu? Prvi put predstavljamo rezultate istraživanja upravo na tu temu.
Životopis:
Rođen u lipnju 1961. godine u Vinkovcima. Nakon upravne škole bezuspješno studira povijest i fonetiku. Uz to prilično uspješno bavi se kolportažom omladinskog tiska te povremenim pisanjem rock kritika. Zahvaljujući ljubavi 1987. godine doseljavam u Koprivnicu. Životna prekretnica događa mu se u travnju 1992. godine rođenjem sina s Down sindromom.
Od 2009. do 2012. tajnik je Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom. Od prosinca 2012. godine do danas član radnog tima Facebook grupe „Pomozimo djeci s invaliditetom“ to jest član istoimene građanske inicijative.
U veljači ove godine inicijativa je primila priznanje Ponos Hrvatske zbog uspješnog angažmana.
Sažetak ideje:
Ovim izlaganjem pokazat ću kako jedna neformalna skupina okupljena samo virtualno preko društvene mreže svojim zalaganjem i aktivizmom može potaknuti pozitivne promjene u društvu i čak mijenjati diskriminatorne zakone. S našim primjerom pokazat ću da se građanski aktivizam isplati i da može biti važan korektivni čimbenik u društvu naspram široko rasprostranjenog mišljenja da se ništa ne može napraviti i da je svaki trud uzaludan.
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti, predsjednica udruge Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju u sklopu kojeg je održala niz predavanja i radionica za djecu, mlade i odrasle povezanih s područjem poetske terapije i biblioterapije. Izdala dvije publikacije - "Biblioterapija i poetska terapija- priručnik za početnike" i "Čitateljske grupe-metodički priručnik s primjerima dobre prakse". Udruga je posljednjih godina imala za cilj približiti područje biblioterapije javnosti, kao i djelovati na širenje spoznaja o važnosti terapijskog učinka čitanja, s posebnim naglaskom na osnivanju čitateljskih grupa u knjižnicama i drugim institucijama.
Miljenko Flajs rođen je 16. lipnja 1973. godine u Zagrebu. Odrastao je u Gradecu pored Vrbovca gdje je završio i osnovnu školu. U Zagrebu je završio srednju školu za strojarskog tehničara nakon koje upisuje Katolički bogoslovni fakultet. Diplomirao je 1998., a te iste godine vjenčao se sa svojom sadašnjom suprugom Ivanom, s kojom ima dvoje djece Anu i Martu. Od 2000. godine Miljenko je profesor vjeronauka u koprivničkoj gimnaziji Fran Galović. Već petnaest godina vrlo aktivno djeluje u Katoličkoj župnoj zajednici Sv. Nikole u Koprivnici: priprema krizmanike za sakrament svete potvrde, a također i njihove roditelje, uređuje župni listić, vodi Biblijsku zajednicu i kao oženjeni stalni đakon, zaređen 2011. godine, pomaže u župnom pastoralu. Aktivan je i u društvenom životu, tako je od 2001. član HSS-a i u tom svojstvu u drugom mandatu vijećnik Gradskog vijeća Koprivnice. U slobodno vrijeme čita, priprema se za razna predavanja i rekreativno trči.
Rođen 1967. u Koprivnici gdje živi i radi za dansku tvrtku Hartmann. S 13 godina dobio svoj prvi fotoaparat i počeo se baviti fotografiranjem. Godinu dana kasnije otkrio rock glazbu i tako je sve počelo. Sve svoje slobodno vrijeme posvetio slušanju glazbe i fotografiranju, a to čini i danas. Često posjećivao koncerte na kojima je fotografirao bendove Ramones, Sex Pistols, Nirvana, Overflow, Iggy Pop i druge. Unazad 7 godina počeo se više zanimati za umjetničku fotografiju, a veliko priznanje za svoj rad dobio na jednoj od najboljih mrežnih stranica fotografija u svijetu 1x.com. Njihova komisija izabrala je više od 170 Marievih fotografija i objavila ih na svojoj stranici u periodu od 2009. do danas.
tiNka želi istražiti svijet, zabilježiti ga okom svoje kamere, svakim prijeđenim kilometrom naučiti nešto novo. "Život je kratak, a toliko ljepote ima na svakom koraku kugle zemaljske… Treba to dokumentirati, šerati, doživjeti & proživjeti!" Najčešće gušta u fotografiranju, plesanju, pjevanju, crtanju i izradi nakita. A posljednjih je mjesec dana svojim volontiranjem aktivno uključena u priču s izbjeglicama. "Budimo solidarni/e" tema je njenog izlaganja u kojem će pokušati prenijeti zbog čega je izbjeglička priča od dosta velike važnosti.
Korado Korlević, rođen u Poreču, 1958. godine, gimnaziju je završio u Puli a Pedagoški fakultet u Rijeci. Jedan je od osnivača Zvjezdarnice Višnjan i jedan od pokretača njenog prvog većeg edukacijskog projekta “Visnjan School of Astronomy”.
Potaknut problematikom srazova Zemlje s asteroidima i kometima potiče aktivnosti vezane uz istraživanja malih tijela Sunčeva sustava pri Zvjezdarnici Višnjan što rezultira i prvim otkrićima asteroida i kometa iz R. Hrvatske. Otkrivač je više od 1400 malih planeta (asteroida) i dva kometa.
Evolucijom edukacijskih programa u Višnjanu pa je jedan od osnivača "Kluba istraživača EXPLORA", "Znanstveno edukacijskog centra Višnjan" i "Hrvatske meteorske mreže". Od aktivnosti zaštite prirode, pokretač je "Hrvatske udruge za zaštitu noći - Croatian Dark Sky Association" te jedan od organizatora zaštite močvarnog staništa Antenal.
Trenutno se bavi: istraživanjem motivacije i edukaciji, astronomijom malih tijela, promicanjem astronomije i znanosti, projektiranjem i izradom instrumenata.
Vlatko Štampar rođen je 1987 u Čakovcu. Prve traume proživljava u 2. Osnovnoj školi u Čakovcu gdje biva nesretno zaljubljen 7 godina u istu curu. Isfrustriran time, okreće se crtanju i upisuje graditeljsku školu – smjer dizajner unutarnje arhitekture. Ona upisuje gimnaziju. U srednjoj razvija svoj status razrednog klauna. Nakon srednje škole upisuje studij arhitekture u Zagrebu koju skoro u roku završava. Simultano uz studij kreće polako nastupati na open mic večerima u zagrebačkom Purgeraju i polako razvijati svoje autorske fore. Danas je diplomirani arhitekt koji iza sebe ima 7 godina komičarskog iskustva. I previše legalizacija.
ADHD (deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) danas je najčešći poremećaj kod školske djece koji ostaje prisutan i u odrasloj dobi. Zarada farmaceutskih tvrtki na lijekovima za ADHD, veliki rast u broju dijagnoza te dijagnostički postupak koji i dalje podliježe subjektivnoj procjeni svrstava ga u najkontroverzniji poremećaj današnjice.
U svojem izlaganju probat ću odgovoriti na danas sve češće postavljeno pitanje - Je li ADHD izmišljen? Postoji li ADHD uopće?
Životopis:
Marko Ferek, zbog svojih osobina tijekom školovanja doživio je puno neuspjeha i kritika što je dovelo do gubitka samopouzdanja. Igrom slučaja, u određenom periodu shvatio je da su problemi poput nepažnje, sanjarenja, hiperaktivnosti koje je imao zapravo velika prednost te je odlučio društvu prikazati te osobine u cijelosti i sve dobro što iz njih proizlazi.
Diplomirao je 2003. godine na ACMT-u (danas RIT), a godinu dana kasnije osniva udrugu Buđenje (www.budenje.hr) i održava svoje prvo predavanje. U deset godina djelovanja udruge održao je više od 300 predavanja i radionica na stručnim skupovima, u brojnim osnovnim i srednjim školama, centrima za odgoj i obrazovanje, vrtićima. Također je držao brojna predavanja diljem svijeta na međunarodnim konferencijama i skupovima - Hong Kong, Malta, Irska, Ljubljana, London, Liverpool, Manchester, Brisel, Toronto, Beograd, Orlando, Budimpešta.. Dugi niz godina radi s osobama s ADHD-om te surađuje u inozemstvu s brojnim stručnjacima i nacionalnim organizacijama što mu daje široko razumijevanje danas najčešćeg poremećaja. Razne aktivnosti udruge Buđenje, pa i Tjedan ADHD-a koji se održava već 7 godinu zaredom, privukle su interes brojnih medija što je dovelo do toga da danas udruga Buđenje ima najveću online zajednicu u Hrvatskoj pa i šire.
Autor je knjige uspješnice "Hiperaktivni sanjari - bolji, lošiji, drugačiji" koja je prevedena na dva jezika (mađarski i engleski). Gostovao je u mnogim televizijskim i radio emisijama te o njemu postoje prilozi u raznim časopisima i novinama.
Kako predvidjeti puteve k ciljevima koje si zadajemo u životu? Motivaciju za uspjehom možemo pronaći u svakidašnjim malim koracima koji ponekad naizgled nemaju veze s onim čemu težimo. Kako nadići strah od koraka u nepoznato i mogu li nam pri kultivaciji volje u radu na ciljevima i oblikovanju vlastite svijesti pomoći univerzalni mehanizmi prirode prevedeni na razinu čovjeka?
Životopis:
Rođen sam u Koprivnici 1988. godine. Nakon završene srednje škole i prve izrađene električne gitare, uz obavezno premišljanje oko različitih fakulteta upisujem grafički dizajn. Tijekom studija, osim dizajnom, bavio sam se kiparstvom, glazbom, izradom gitara i znatiželjnim gutanjem knjiga uglavnom mističnog karaktera. Nakon završetka fakulteta odlučio sam objediniti svoju ljubav prema glazbi i kreativnom oblikovanju, tako da sam se i profesionalno počeo baviti izradom instrumenata. Svoju šansu za napretkom i radom na području koje me zanima odlučio sam ostvariti u obliku nedavnog sudjelovanja u poduzetničkoj televizijskoj emisiji. Danas se bavim onime što volim i neprekidno ganjam poglede kroz prozore u dobru budućnost.
Prošlogodišnjom ekspedicijom „Misija Amazona '14“ Petar je u 11 mjeseci preplovio čitavu Amazoniju od Pacifika do Atlantika, a njegovo bavljenje Amazonijom, plemenima i Južnom Amerikom traje već pet godina.
O životu s plemenima, izgradnji odnosa sa šamanima i poglavicama (Shuar, Kichwa, Waorani, Tsachila) te prenošenju njihove poruke plemenima na istoku Amazonije u Brazilu, ritualima, Ayahuasci, lovu, ugrizima otrovnih kukaca, prelascima granica bez dokumenata, prosvjedima za očuvanje Amazonske džungle i plemena, životu s plemenom Kayapo kod poglavice Raonia, suzavcu, ranjenima, operacijama po povratku u civilizaciju te o tome kad se ponovo vraća u Amazoniju govorit će na TEDx konferenciji u Koprivnici.
Životopis:
Rođen sam krajem ’89. u Koprivnici. Odrastajući povezan s prirodom i putovanjem vrlo rano ideju o učenju kroz putovanje pretvaram u studij života, u kojem sam prateći svoj unutarnji osjećaj ostvario više zanimljivih ekspedicija i putovanja:
- 2008. s 18 godina, Put do Nordkappa
- 2009. s 19 godina, Ekspedicija OKO SVIJETA
- 2011/12. Ekspedicija PANAMERICANA
- 2013. Ekspedicija ANDE – AMAZONA
- 2013/2014. Ekspedicija MISIJA AMAZONA
U pripremi za ekspediciju PANAMERICANA 11/12, napisao sam knjigu „Oko svijeta '09“ koja je već u prvoj godini u Hrvatskoj objavljena u dva izdanja. Osim toga, po izboru poznatog izdavača iz Kanade, od proljeća 2014. „Oko svijeta ’09“, kao „Around the world“, postaje prva putopisna priča iz Hrvatske objavljena na engleskom govornom području, a u pripremi je i objava na španjolskom jeziku.
Starenje je prirodan i ireverzibilan fiziološki proces trošenja organizma koji započinje u stanicama. Sposobnost stanica da se ponovo dijele na identične stanice zapisana je u genima i moguća je samo određeno vrijeme, nakon čega stanice nepovratno umiru i dolazi do starenja organizma. Taj proces možemo na neki način usporediti s telefonskom karticom koja ima određeni broj impulsa, a kada se impulsi potroše kartica više nije upotrebljiva. Zamislite da karticu možemo ponovo napuniti impulsima i koristiti još određeno vrijeme, produljiti joj vijek trajanja. Postoji li način da organizam „napunimo impulsima“ i odgodimo starenje pitanje je koje znanstvenike zaokuplja već dugi niz godina. Razvoj tehnologije i znanosti omogućio je puno bolji uvid u procese koji se događaju u našem organizmu, a zahvaljujući modernoj genetici pronađene su bolesti koje zbog greške u genetskom kodu uzrokuju ubrzano starenje organizma. Jedna od takvih bolesti je i progerija, a djeca oboljela od te bolesti stare deset puta brže od uobičajenog. Što nas progerija može naučiti o fiziološkom starenju i leži li ključ vječne mladosti u pronalasku lijeka za tu rijetku bolest pitanja su na koje ću vam pokušati odgovoriti kroz svoje izlaganje na 5. TEDXKoprivnicaLibrary događaju.
Životopis:
Rođena sam 1983. godine u Koprivnici gdje sam pohađala gimnaziju i već od prvog razreda shvatila da je biologija moja ljubav. To je prepoznala i moja tadašnja profesorica biologije i ukazala mi na studij molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu koji sam i upisala nakon završene srednje škole. Po završetku studija i stjecanju šestomjesečnog iskustva u znanstvenom laboratoriju na Medicinskom fakultetu u Rijeci shvaćam da Hrvatska na žalost pruža malene šanse za razvijanje znanstvene karijere i odlučujem upisati doktorski studij iz područja molekularne medicine na Max F. Perutz Laboratories institutu u Beču gdje se i upoznajem s progerijom, rijetkom genetskom bolešću koja je predmet moje doktorske disertacije. Po završetku doktorata planiram nastaviti raditi na istraživanju te iznimno teške bolesti, za što sam i dobila mjesto na prestižnom američkom institutu NIH u Washingtonu. Želja mi je da svojim istraživanjem pridonesem boljem razumijevanju procesa ubrzanog starenja i pomognem u pronalasku novih metoda liječenja kako bi djeci oboljeloj od progerije omogućili da žive dug i zdrav život. Osim znanstvenog rada moja su velika ljubav putovanja i upoznavanje novih kultura, slobodno vrijeme provodim s prijateljima, a opuštam se uz satove zumbe.
Šegrtsko srce je priča o grupi profesora koja se angažirala radi brige za širu zajednicu. Tomislav Terstenjak predstavit će projekt te zajedno s publikom istražiti vrijednost i važnost svakoga od nas u unapređivanju društva i svijeta u kojem živimo.
Životopis:
Tomislav Terstenjak rođen je i odrastao u Varaždinu, studirao u Rijeci, a već pet godina radi u Koprivnici. Po diplomi profesor pedagogije i profesor povijesti, po životnom pozivu pedagog; čest predavač na stručnim skupovima različitih profila i cjeloživotni učenik.
Dopredsjednik je Humanitarne udruge „Šegrtsko srce“ Obrtničke škole Koprivnica gdje je dobio priliku i privilegij raditi s fantastičnim ljudima u različitim aktivnostima vezanima uz nju. Trenutno živi u Varaždinu. Ima više interesa i knjiga nego vremena.
Bibliocikliranje je nastalo na temelju uspješnog projekta društveno korisnog učenja (eng. service learning) provedenog u Knjižnicama grada Zagreba, u Dječjoj knjižnici Marina Držića. Studenti bibliotekarstva Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u sklopu nastave osmislili su i realizirali projekt poticanja i promicanja čitanja za dobrobit Dječje knjižnice i njenih korisnika. Pritom su proširivali i utvrđivali, potvrđivali i preispitivali znanje stečeno tijekom studija. Društveno korisno učenje, rad s djecom i suradnja s Dječjom knjižnicom bili su za studente iznimno korisno i ugodno iskustvo pa su nastavili s radom na promicanju čitanja. Tijekom devet dana u rujnu 2014. godine biciklima su obišli osam knjižnica na relaciji Zagreb-Split, preko područja od posebne državne skrbi, održali su dinamične i interaktivne čitateljske radionice za djecu te sve snimili profesionalnom video opremom radi izrade dokumentarnog filma. Atraktivne projektne aktivnosti imale su za cilj poticati čitanje i osnivanje čitateljskih klubova, no podjednako i mijenjati percepciju javnosti o knjižnicama i knjižničarima te ih predstaviti kao zanimljivu instituciju i struku. Stvaranje pozitivne slike o knjižničarima, kao i kreiranje prisne i opuštene atmosfere tijekom zabavnih, dinamičnih čitateljskih radionica, bilo je važno kako bi se djecu potaknulo na čitanje. Također, bilo je važno širiti spoznaju da se kontinuiranom podrškom te poticanjem na čitanje i kritičko promišljanje u sklopu čitateljskih klubova djeci omogućuje korištenje ove vještine za bolje razumijevanje svijeta oko sebe i za stjecanje dubokih uvida o sebi samima.
Životopis - Ana Pavlek:
Rođena sam u Zagrebu 1978. godine. Tijekom djetinjstva i mladosti živjela sam na više adresa, promijenila više osnovnih i srednjih škola. Zatim upisujem filozofiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima, a istočni dio Zagreba postaje moj stalni dom. Nakon diplome više ne mijenjam prebivalište, ali mijenjam poslove. Radim u jednoj udruzi te sama osnivam još dvije, zatim predajem hrvatski jezik u više osnovnih škola, kratko radim i u nakladničkoj kući Znanje. U Knjižnicama grada Zagreba, Dječjoj knjižnici Marina Držića, počinjem raditi 2009. godine. Paralelno završavam izvanredni studij bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Biti knjižničar moje je najljepše radno iskustvo jer sam slobodna kreirati prekrasna i korisna iskustva za druge ljude crpeći inspiraciju iz svojih vlastitih, onih strastvene čitateljice, učiteljice, aktivistice (itd.).
Životopis - Tamara Belović:
Rođena sam 1.10.1990. u Čakovcu i odrasla sam u Međimurju. Nakon završene Osnovne škole Vladimira Nazora Pribislavec, upisala sam jezičnu gimnaziju u Čakovcu. S napunjenih 18 godina otišla sam u Zagreb studirati strane jezike i završila sam na informatici i bibliotekarstvu na Filozofskom fakultetu. Trenutno sam apsolventica. Bavim se prevođenjem, pretežno sa i na slovenski jezik. Radim na jednom hrvatskom portalu. U slobodno vrijeme volontiram u raznim knjižnicama. U Dječjoj knjižnici Marina Držića s kolegama uspješno vodim čitateljski klub za djecu Knjigotron.
Iz našeg malog kluba izrastao je veliki projekt Bibliocikliranje. Budući da volim čitati, ne prođe dan, a da ne pročitam barem jednu stranicu neke knjige, i volim putovati, najviše biciklom, pa je projekt Bibliocikliranje idealan za mene.
Životopis - Vedran Peruničić:
Rođen sam 1979. godine u Zagrebu, gdje završavam osnovnu i srednju školu, nakon čega odlazim volontirati širom Europe, a dvije godine boravio sam u Argentini u radu s mladima i socijalno ugroženim skupinama. Tako sam skupljao razna iskustva da bi se vratio u Hrvatsku i završio započeti studij filozofije i religijskih znanosti pri Filozofskom fakultetu Družbe Isusove nakon čega upisujem diplomski studij Informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stvari se mijenjaju kada sa skupinom studenata smišljam, organiziram te uspješno provodim studentski projekt Bibliocikliranje o kojem ću govoriti iz svoje perspektive na TEDxKoprivnicaLibrary događaju.
Sredstvo za zabavu, druženje, rekreaciju, hobi te prijevoz na duge i kratke staze priznaje samo bicikl.
Hrvoje Petrić je rođen u Koprivnici 1972. godine. Diplomirao je geografiju i povijest na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao i doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je zaposlen od 2001. godine, trenutno u zvanju izvanrednog profesora. Predavao je više predmeta, a između ostaloga uveo je kolegij iz povijesti okoliša odnosno ekohistorije. Također je jedan od utemljitelja ekohistorije u Hrvatskoj. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu voditelj je integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija povijesti i geografije. Urednik je znanstvenih časopisa «Podravina» i «Ekonomska i ekohistorija», dopredsjednik je Društva za hrvatsku povjesnicu i predsjednik Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju te dopredsjednik Povijesnog društva Koprivnica. Sudjelovao je na više znanstvenih konferencija, a ekohistoriju je specijalizirao u Sjedinjenim Američkim Državama. Za svoj rad je nagrađivan. Autor je niza znanstvenih i stručnih članaka te nekoliko knjiga.
Na TEDxKoprivnicaLibrary ideja je predstaviti povijest okoliša, odnosno ekohistoriju. Ekohistorija ili povijest okoliša istražuje međuodnos čovječanstva i ostatka prirode. Procesi vezani uz pojačanu degradaciju okoliša i pojava ekološkog pokreta 60-tih godina prošlog stoljeća, usmjerili su mnoge povjesničare prema istraživanju povijesnih aspekata ekoloških problema. S obzirom na sve veći broj ekoloških problema u svijetu javlja se i potreba za njihovim objašnjenjem u dugom trajanju. Tu rasprave ekohistoričara mogu koristiti društvu u cjelini. Spletom okolnosti ekohistorija se uvrstila među područja s ubrzanim rastom, a količina radova ekohistoričara je u novije vrijeme postala teško pregledna tj. gotovo je nemoguće držati korak s ritmom objavljivanja brojnih članaka i knjiga koji nastaju svake godine. Iz historiografske perspektive valja naglasiti kako ekohistorija nije izazov samo dosad prevladavajućem iskustvu kulture povijesnog mišljenja već i jedan od putova suočavanja znanosti o povijesti s izazovima budućnosti ljudske zajednice i njezina globalnog okoliša te pitanjima održivosti. Čini se kako su razvojem ekohistorijske znanstvene infrastrukture zajamčene i pretpostavke za njen stabilni profesionalni razvitak, koji je unatoč tome dugoročno neodrživ bez inter- i transdisciplinarnosti te istovremenih fundamentalnih i primijenjenih istraživanja. U Hrvatskoj se ekohistorijska istraživanja provode desetljeće i pol, a Koprivnica spada u gradove gdje su ta istraživanja počinjala.
Što je ekomobilnost? Rješenje za oživljavanje gradova kao mjesta susreta ljudi, razmjene ideja, oku ugodnog, okolišno privlačnog, sigurnog i čistog prostora dostupnog svima bez obzira na spol, životnu dob ili razinu mobilnosti? Drugim riječima prostora planiranog za ljude, a ne prometno opterećenog kaosa otuđenih samaca?
Kako o tom važnom i svjetski popularnom pitanju pristupiti lokalno, ako ne sa gledišta biciklistice u našem malom gradu? Biciklistički promet jedno je od priznatih rješenja za ekomobilnost i za njega postoji dobra osnova. No to nije dovoljno. Izlaganje će pokušati odgovoriti na pitanje što je potrebno učiniti da biciklizam zaista zaživi kao ravnopravni oblik svakodnevnog prijevoza, a biciklisti steknu ugled nositelja novog trenda za kvalitetni život svih građana umjesto da se u kolektivnoj svijesti svode na pojam samovoljnih divljaka koji ugrožavaju sigurnost svih drugih sudionike u prometu.
Životopis:
Ponosna sam Koprivničanka, porijeklom i svim životnim postignućima. Rođena 26.svibnja 1954., u Koprivnici pješačila do osnovne škole Braća Radić, Gimnazije (tada Ivo Marinković) u susjedstvu obiteljske kuće u koju sam se vratila nakon studija engleskog i francuskog jezika na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Trinaest godina predavala sam engleski jezik u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje, a od 1991.godine u obiteljskoj kući djeluje Klub HELLO ELC, koji već 24. godinu pruža uslugu tečajeva engleskog jezika za sve generacije, no posebno djecu i mlade. Od 2001.godine bila sam članica koprivničkog Gradskog poglavarstva, a od 2005. godine sam članica Gradskog vijeća. Radim na europskim projektima u Razvojnoj agenciji Sjever DAN i vjerujem da naš mali grad može biti primjer kvalitetnog života u suvremenom svijetu inovacija i globalne povezanosti.
Supruga sam i majka, a s ponosom i baka Dunja i Mate te članica nekoliko udruga. Malo slobodnog vremena posvećujem kreativnom vrtlarstvu na imanju Sunčano selo u Jagnjedovcu.
Ukazati će na potrebu osobnog angažmana u realizaciji projekata koje građani pokreću samostalno ili u koordinaciji s ostalim društvenim akterima u prostoru koji smatraju zajedničkim s ciljem jačanja kohezivnih sila zajednice. Pokazati ću projekte koji sam odradio ili su trenutno u tijeku. Radi se o projektima izrade spomenika branitelja, postavi Spomenika praznini, memorijalnom parku skulptura Danica, skulpturi Zlatne ljestve u parku, spomeniku Romanu Baričeviću... Cilj je ukazati da je gradski prostor u stalnom nastajanju, i da treba zauzeti aktivnu ulogu kako na njegovom političkom tako i na njegovu prostornom polju.
Životopis:
Antonio Grgić, rođen u Koprivnici je studirao arhitekturu na Zagrebačkom sveučilištu. Bavi se vizualnim umjetnostima. Njegov glavni interes su urbane intervencije i performansi koji propitkuju veze između ideoloških, socijalnih i osobnih psiholoških snaga u urbanom okruženju. Vrijeme kao prostorni i društveni agens se također propituje u njegovim djelima. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama, a samostalno je izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu.
www.antoniogrgic.com
U svom govoru dotaknut će se položaja slijepih i slabovidnih osoba u našem društvu i njihovog normalnog prihvaćanja pri čemu će joj glavni adut biti pozitivan stav kojeg i sama prakticira.
Životopis:
rođena je 1976. u Böblingenu, Njemačka, ali od prve godine života živi u Koprivnici gdje je završila osnovnu i srednju školu. Nakon Koprivnice svoj obrazovni put nastavlja na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu – smjer razredna nastava i hrvatski jezik. Zaposlila se 2001. u OŠ Fran Kancelak Drnje, kao učiteljica hrvatskog jezika. 2004. godine kada joj je dijagnosticirana joj je multipla skleroza. S njom je živjela normalno do 2008. godine kada je u zadnjem mjesecu trudnoće izgubila je vid do praktički sljepoće.
Ugledan je hrvatski PR stručnjak specijaliziran za krizno komuniciranje, strateško komuniciranje u politici i nove društvene medije, koji danas uspješno vodi vlastitu savjetničku tvrtku – Manjgura (curica u dubrovačkom dijalektu), osnovana još 1997. kao jedna od prvih hrvatskih agencija specijaliziranih za odnose s javnošću.
Krajem 1998. angažiran je od strane Hrvatske radio televizije, najutjecajnijeg medija u Hrvatskoj, kao njihov prvi direktor korporativnih komunikacija i glasnogovornik.
Sredinom 2003. imenovan je savjetnikom Predsjednika Vlade RH za komunikacije, sa zadatkom unapređivanja vladinih komunikacija. Od 2004. do 2008. na mjestu je izvršnog direktora hrvatske agencije za odnose s javnošću Madison Consulting, koje je djelovanje uspješno razvio. Odnosima s javnošću se bavi od 1991. godine kada je tijekom Domovinskog rata obnašao dužnost tajnika Ministarstva informiranja RH i kasnije načelnika Odjela za informiranje MVP-a (1995).
Sudjelovao je kao autor i član tima u brojnim promotivnim i PR kampanjama HRT-a i Vlade RH (poput akcija Trajni nalog, Dajmo da čuju, Otvaranje autocesta).Ugledan je međunarodni izborni savjetnik i CIPR certificirani predavač specijaliziran za područje političkih komunikacija, odnosa s medijima i krizno komuniciranje.
Diplomirani je inženjer elektrotehnike, govori četiri strana jezika. Član Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), Chartered Institute of Public Relations (CIPR) i Europskog udruženja političkih komunikatora (EAPC).
U prezentaciji svoje ideje pokušati će odgovoriti na sljedeća pitanja:
Hoće li internet „ubiti“ tisak? Postoji li danas razlika između interneta i televizije? Je li klasičan PR mrtav? Postoji li i dalje prostor za dobru priču? Koja je uloga društvenih mreža?
Rođeni Koprivničanac, osnovnu školu završio u Koprivnici, gimnaziju u Varaždinu. Diplomirao Akademiju dramske umjetnosti/odsjek Gluma 1997.g. u Zagrebu. Stalni je član ansambla Gradskog dramskog kazališta “Gavella”.
Napravio 30-ak predstava u matičnom teatru, a radio je i u HNK Zagreb, GK “Trešnja”, GK “Žar ptica”, Teatru “Ullyses” i Histrionima. Snimio nekoliko filmova i dramskih serija.
Jedan od osnivača koprivničkog Ludens teatra. Živi i radi u Zagrebu.
U prezentaciji svoje ideje predstaviti će ideju i razvoj Ludens teatra, prvog hrvatskog kazališta u malom gradu.
Goran Živković je skladatelj, tekstopisac i pjevač u glazbenoj skupini Overflow od 1990. godine do danas.
Rođen je 22. lipnja 1973. godine u Zagrebu, a od 1981. godine živi u Koprivnici gdje završava osnovnu i srednju školu.
Diplomirao je na studiju pedagogije i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlen je kao stručni suradnik pedagog u OŠ Martijanec te je u siječnju 2014. imenovan voditeljem Županijskog stručnog vijeća stručnih suradnika pedagoga osnovnih škola Varaždinske županije.
Početkom 1990., tada još srednjoškolac, sudjeluje u osnivanju Overflowa s kojim do danas izdaje 7 albuma, nekoliko EP-a i singlova za domaće i strano tržište. Tijekom gotovo dvadeset i pet godina postojanja skupina Overflow gostovala je u klubovima i na festivalima širom Europe, u Kanadi i SAD-u.
Ninoslav kaže da dok su drugi ganjali loptu, on je crtao. I tako cijeli život. Uzlet je bio tijekom tinejđerskih godina kada je prvi puta u ruke uzeo kanticu spreja. Od tada ta ljubav nije prestala. Iako je u međuvremenu radio mnoge poslove i završio kao učitelj i grafički dizajner, poriv za oslikavanjem ulica nije posustao. Tako se danas osnovno bavi grafičkim dizajnom i oslikavanjem svojeg grada, Zagreba.
"Pimp my Pump projekt krenuo je jedne noći sa zagrebačke Trešnjevke. Vrlo brzo je projekt evoluirao na šire područje grada a u zadnje vrijeme proširio se općenito na oslikavanje i uređivanje starih i zapuštenih prostora i zidova. Iako je glavna poveznica i dalje Železni Francek, naša 'mislija' je grad učiniti ljepšim. Franceki su bili i ostali naša glavna zanimacija, naš glavni poriv i motiv. Komadu starog, zahrđalog i prljavog željeza dati novi život i dušu te ga pokloniti našim sugrađanima"
Toni Milun je predavač matematike na Sveučilišnom odjelu za stručne studije u Zagrebu. Diplomirao je 1999. godine na PMF-u u Zagrebu, smjer profesor matematike i fizike, a 2012. je završio poslijediplomski specijalistički studij Statističke metode za ekonomske analize i prognoziranja na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno pohađa doktorski studij iz Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. U slobodno vrijeme bavi se plivanjem, atletikom, jogom, meditacijom, fitnesom, čitanjem knjiga iz različitih područja: matematike, psihologije, ekonomije, obrazovanja itd.
U travnju 2011. godine na prijedlog svog studenta Nikole Mujdžića pokrenuo je web-stranicu www.tonimilun.com s besplatnim videopredavanjima iz matematike i statistike. Trenutno ima više od 2000 objavljenih videa, zbog čega je 2012. godine dobio nagradu „Ponos Hrvatske“.
br />
Toni Milun vjeruje u čuda i poručuje svim mladim ljudima: „Nemojte se bojati neuspjeha i ne trčite za novcem. Ako se budete bavili onim što zaista volite i stalno se usavršavali tada će novac trčati za vama.“
Živimo u doba najvećih i najbržih promjena u povijesti. Top 10 najatraktivnijih zanimanja 2010. godine nisu niti postojala 10 godina ranije. Mnoga klasična zanimanja koja obavljamo danas izumrijet će u sljedećih dvadeset godina, jer će ih računala obavljati brže i preciznije. Kako se obrazovanje prilagodilo tim promjenama? Kako će nastava matematike izgledati u budućnosti? Što mi profesori možemo ponuditi mladima da budu konkurentni na budućem tržištu rada?
Ivan Funtek, rođen je 21.01.1984. godine u Koprivnici gdje je pohađao i osnovnu školu. Završio je Srednju strojarsku školu u Varaždinu i nekoliko semestara Tehničkog Veleučilišta u Zagrebu. Vjeruje u cjeloživotno obrazovanje pa je tako nakon neuspješnog visokog školovanja zbog manjka motivacije za odabrani smjer završio nekoliko formalnih edukacija. Majstor limar u obiteljskom obrtu, monter autonomnih energetskih sustava iz OIE, web dizajner i amaterski video snimatelj/montažer. Za sebe voli reći da je aktivist u duši koji je dugo vremena snivao viziju udruge dok se ona počela ostvarivati proljećem 2011. godine kroz neformalnu organizaciju „Građanska inicijativa Koprivnice“. Neformalna organizacija „Građanska inicijativa Koprivnice“ je osim organizacije pet građanskih prosvjeda protiv tadašnje Vlade imala i druge uglavnom solidarne aktivnosti.
Nakon stišavanja tog cijelog „prosvjednog pokreta“ nekolicina članova inicijative je krenula s promišljanjem o njenoj pretvorbi u formalnu organizaciju kako bi se postiglo nešto više. Nakon osmišljavanja koncepta, zacrtavanja željenih ciljeva te djelatnosti kojima bi ih mogli postići 01.05.2012. godine osnovana je „Koprivnička inicijativa volontera i aktivista“, odnosno Udruga Kopriva koja je nakon rješavanja pravnih formalnosti i zavrzlama konačno i službeno registrana 21.09. iste godine. Nakon toga, Udruga je počela s provođenjem određenih aktivnosti i planiranjem nekih budućih. Tijekom 2013. godine Udruga je provela mnogobrojne i raznovrsne aktivnosti usmjerena općem dobru te tako stekla određenu dozu prepoznatljivosti i prihvaćanja od strane raznih segmenata društva na području u kojem djeluje.
Drugim riječima, Udruga je zaživjela, na što je njen predsjednik i idejni začetnik Ivan Funtek posebno ponosan.
Moje ime je Aleksandar Rapaić, rođen sam 28.10.1985. u Koprivnici gdje sam i odrastao. 2005. godine upisao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu s kojeg sam se ispisao i odmah iste 2008. godine upisao Grafički fakultet, također u Zagrebu. Grafički fakultet sam završio 24. 9. 2013. godine i stekao zvanje magistra inženjera grafičke tehnologije.
Kroz studiranje na Grafičkom fakultetu bavio sam se raznim poslovima od kojih je najviše bilo vezanih uz grafički dizajn kojima se i danas bavim.
Još za vrijeme studiranja sam došao u kontakt s ljudima koji su pokretali posao vezan uz projekcijsko mapiranje kao novi vid vizualnih komunikacija na našem tržištu. Tako sam se i profilirao najviše u produkciji za digitalne medije, te sam na temu projekcijskog mapiranja pisao diplomski rad.
Ubrzo nakon toga s nekolicinom kolega sam odlučio krenuti u samostalan posao i odmah su krenuli i prvi projekti.Oduvijek me privlačila sfera multimedije kao sredstva komunikacije, zabave i izvora znanja. Bavim se obradom zvuka, slike, postprodukcijskom obradom videa, te imam osnovno znanje iz 3D produkcije.
Član sam benda Dead fish koji postoji 7 godina gdje sam vokal i sempler.
Uz sve to konstantno prikupljam nova znanja i iskustvo u svom poslu, te pratim suvremena tehnološka i znanstvena dostignuća, a cilj mi je u životu proputovati što više, nikad se ne usidriti na jednom mjestu, vidjeti kako svijet i ljudi dišu.
Matija Hlebar rođen je u Koprivnici. Ponosan je otac dvoje djece. Diplomirao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Od završetka fakulteta zaposlen je u Podravci gdje je radio na raznim poslovima bilo kao voditelj odjela ili zasebnih projekata. Godine 2009. osniva Udrugu za održivi razvoj kojoj je cilj razvijati mrežu odgovornih članova u društvu koji svojim djelovanjem doprinose održivom ekonomskom, okolišnom i društvenom razvoju zajednice.
Glavni mu je hobi razvoj inovativnih sustava koji doprinose održivom razvoju lokalne zajednice. Ključni cilj njegovih inovacija je društvena dobrobit na financijski održiv način.
Autor je programa "Teretnim biciklom do održive zajednice" i "Zajedno za djecu i planet Zemlju" koji su primjenjivi bilo gdje u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Njegovi programi daju mjerljive društvene, okolišne i ekonomske rezultate.
Astrofizičar s Instituta Ruđer Bošković. Doktorirao fiziku 2008. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom, član je međunarodnih kolaboracija MAGIC i CTA. Veći dio vremena radi u Zagrebu, a manji na teleskopima MAGIC na kanarskom otoku La Palmi.
Autor je brojnih srednjoškolskih udžbenika iz fizike, član uredništva Prirode, član državnog povjerenstva za natjecanja iz astronomije, suradnik raznih časopisa (Tehnopolis, Priroda, Čovjek i svemir, GEO...) te član CFI Croatia (Centra za promicanje znanosti, humanizma i kritičkog razmišljanja). Dosad je održao pedesetak znanstvenopopularnih predavanja i objavio isto toliko znanstvenopopularnih tekstova u časopisima.
Dubravka Eršetić rođena je u Koprivnici gdje je završila osnovnu i srednju školu u Koprivnici te Fakultet elektrotehnike u Zagrebu. Nakon nekoliko godina rada u Zagrebu zapošljava se u Obrtničkoj školi Koprivnica u kojoj predaje grupu predmeta iz elektrotehnike. Sretno je udana te majka dvoje odrasle djece. Iznimno voli putovati, planinariti, čitati, družiti se s ljudima i „hraniti“ se iskustvima i znanjima dobrih osoba iz cijelog svijeta.
Goran Šafarek rođen je 1977. u Koprivnici gdje je završio osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirao je na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na kojemu se i zaposlio kao znanstveni novak – asistent.
Sudjelovao je na brojnim projektima poput projekta UNDP-a na restauraciji močvarnih staništa uz rijeku Dravu, na predloženom projektu UNESCO-vog Biosfernog rezervata Drava-Mura te na biološkoj inventarizaciji uz rijeku Dravu pod vodstvom Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF), RiverWatch... Godine 2008. započeo je inventarizaciju ptica i biljaka, a 2009. inventarizaciju staništa u Posebnom zoološkom rezervatu Veliki Pažut te potom kartiranje staništa Drave. Zabilježio je da se na Velebitu, nakon pedeset godina opet u Hrvatskoj pojavila rijetka vrsta ptice Charadrius morinellus. Radio je na više projekata povezanih s turizmom i održivim razvojem uz rijeku Dravu – izrada biciklističkih staza, poučnih staza, brošura, kasnije na razvoju turizma promatranja ptica. Radi na razvoju ekološkog turizma i turizma promatranja ptica. Surađivao je s Turističkom zajednicom grada Nina. Radio je na projektu UNDP-a (COAST program) na zaštititi i održivom razvoju muljevito-pjeskovitih staništa Zadarske županije. Pokrenuo je edukativno-promotivni projekt Rijeke Hrvatske www.crorivers.com. Bio je sudionik znanstvenih ekspedicija Ande-Amazona 2000., Madagaskar 2001., Kostarika 2003., Madagaskar 2004., Venezuela 2005., Madagaskar 2007., Južna Afrika 2008., Ekvador 2009., Andamansko otočje u Indijskom oceanu i Šri Lanka 2009./2010. Glavni ciljevi istraživanja posljednjih nekoliko ekspedicija bili su: rasprostranjenost, filogeografija i evolucija gmazova i vodozemaca tropskih područja. Došao je do otkrića predacije osa na visećim nakupinama jaja (na drveću i grmlju) arborealnih žaba (Wasp predation on Malagasy frog egg clutches) na Madagaskaru. Surađivao je s lokalnim znanstvenicima i Sveučilištem u Braunschweigu, u Njemačkoj. Prilikom tih istraživanja otkriveno je i desetak vrsta vodozemaca i gmazova. Također je za Madagaskarsku državnu agenciju ANGAP sudjelovao u izradi pješačkih staza u Nacionalnom parku Ranomafana te općenito u razvoju turizma Madagaskara.
Objavio je knjige Drava – koprivnička Podravina, Ušće Mure – Hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske, Crna mlaka, a u pripremi su nove. U suradnji s Hrvatskom televizijom snimio je dokumentarne filmove: Tajna šarene evolucije, Džungla u oceanu i Povratak zelenog raja, Crna Mlaka, Ušće Mure – hrvatska Amazona, Šoderica – podravsko more.
18.00h